Boris Dežulović ušao je u šezdeset i prvu. Da u Pisku, gdje živi, prometuju tramvaji, bolje odgojena mladež, pa i ljudi srednje dobi, dizali bi mu se sa stolaca i ustupali mjesto iz poštovanja prema njegovim godinama.
On je, očito, blagoslovljen dobrim genima, jer su mu i majka i otac živi. Možda nisu u najboljoj kondiciji – po što onda, nije ni Marko Livaja, pa ipak, po svim kriterijima, mirita mjesto u prvoj jedanaestorici! – ali nekako guraju, eno ih na Gripama, guštaju u mirnoj starosti. Točnije, guštali su do petka navečer kad je i do njih dopro glas kako će u subotu 28. veljače do njihova portuna dogmizati ustaški nakot tražeći...
Fakat, što će točno to društvo tražiti u tihoj ulici na ljupkome brežuljku? Borisa Dežulovića sigurno neće, jer svatko pismen mogao se obavijestiti da on na toj adresi ne živi već četrdeset godina. Ne želim precijeniti njihovo poznavanje svih trideset kvrgavih znakova uz pomoć kojih civilizirani ljudi prenose svoje poruke, misli i osjećaje. Znam da se muče kao sveti Lovre na gradelama kad god se suoče s potrebom da svoju mržnju pretoče u riječi, ali valjda i među njima postoji netko tko je kadar razumjeti jednostavnu činjenicu da su promašili adresu.
Povijest pamti cijeli niz velikih vojnih operacija: Weis (invazija na Poljsku), Waserübung (napad na Dansku i Norvešku), Gelb (invazija na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg), Barbarossa (napad na Sovjetski Savez)... Tome popisu sljedeće subote pridružit će se „Operacija Boris Dežulović“, kako su Dražen Keleminec, predsjednik Autohtone hrvatske stranke prava, i njegov tjelesni zdrug pompozno nazvali svoj tobožnji prosvjed na koji su pozvali sve domoljube. Ta paravojna akcija dogodit će se, međutim, 54 kilometra daleko od prebivališta novinara i pisca kojeg oni preziru svakom porom svojih autohtonih hrvatskih bića.
Zamislite da je Hitler, želeći osvojiti Poljsku, tenkove poslao u Češku ili Litvu. E tako otprilike gađa njegov patuljasti hrvatski sljedbenik čija partija ima više slovnih znakova u imenu, nego ljudi upisanih u registar članstva. Zar je moguće da je baš toliko glup? Da, naravno da jest, ali ja ipak ne bih podcijenio i drugu mogućnost: da je itekako svjestan odsutnosti svoje žrtve na adresi koju je naciljao, ali joj želi zapapriti zlostavljanjem roditelja, utjerivanjem straha u staračke kosti.
Ispod ove razine barbarskog divljaštava teško je pasti. Ili možda ipak nije? Jer gdje su djeca, unuci? Koliko ćemo čekati da Keleminec i njegova huljska bagaža organiziraju tobožnji prosvjed i pod njihovim prozorima? Konačno, ili prije svega, nije li vrijeme da netko povuče crtu i kaže: dosta, ovako više ne ide! Dopusti li policija sljedeće subote orgijanje pod prozorima dvoje ranjivih staraca, ne pospremi li dakle, prije toga jurišnike iza brave, to će značiti da je ozakonjen lov bez milosti na sve koji se odupiru pretvaranju ove zemlje u NDH 2.0.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....