Čak i ljudi koji nisu naročito pobožni, koji su, štoviše, do te mjere pastoralno zapušteni da im fali poneki sveti sakrament, a u crkvu zalaze nevoljko i rijetko, tek na vjenčanja i zadušnice, imaju običaj svake godine primati svećenika na blagoslov kuće.
Veliko je pitanje jesu li oni zaista iskreni, autentični vjernici ili tek praznovjernici, jer župnika tretiraju kao dimnjačara, pa obred zagovora obiteljskog dobra izjednačavaju s hvatanjem dugmeta, grijani nadom da će im to donijeti sreću, no ostavimo sad po strani takve dvojbe. Jedna je stvar neupitna: blagoslov primaju žudeći za tim da im u Novoj godini poteku med i mlijeko.
Nevolja je, međutim, u tome što na svijetu nema dovoljno meda i mlijeka da bi se zadovoljile svačije potrebe. Bez obzira na snagu svoje vjere i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....