Tonči Glavina nekidan je junački započeo rečenicu, pa se putem pogubio kao posezonski gost iz Düsseldorfa, koji je krenuo na odmor u Makarsku da bi završio u Antalyji.
On je – ministar, a ne zbunjeni gost – kazao sljedeće: „Ako smo na koncertu na kojem pjevamo o ljubavi, domoljublju i zajedništvu gdje nas ima pola milijuna, a na festivalu će biti pedesetak ljudi.“
Da bismo ustanovili što je točno htio reći, trebala bi nam ekspertna pomoć jezičnih forenzičara. Kao što tragači za dokazima na poprištu neke razorne eksplozije od krhotina i dronjaka pokušavaju sklopiti mozaik i rekonstruirati slijed događaja koji su doveli do tragedije, sad bismo mi trebali angažirati jezične znalce da lopaticom zagrabe u nakupinu razbacanih riječi i preslože ih u suvislu cjelinu.
U čemu je problem?
Kako ne možemo računati na stručnu pomoć, pokušajmo se sami snaći. Je li Glavina ustvari htio reći kako su u usporedbi s njim i još cirka pola milijuna ljudi koji su se krasno zabavili na hipodromskom ukazanju Marka Perkovića, ovi kojima je napet Fališ obična šaka jada? Vrlo vjerojatno. Ali ako je omjer autentičnih Hrvata prema onima koji su manje autentični (ako su uopće Hrvati) zaista deset tisuća naprama jedan, u čemu je onda problem? Koga briga za nekoliko jedva čujnih disonantnih glasova kad se cijelom zemljom ori moćna patriotska grmljavina? A neke je, vidimo, itekako briga.
Stanoviti Željko Šižgorić najavio je za nedjelju popodne prosvjedni skup protiv Fališa na kojemu će uz domaće, šibenske snage sudjelovati, navodno, veterani iz cijele Dalmacije: Zadra, Splita, Dubrovnika...
Ostavimo sad po strani groteskni tajming, jer bi oni htjeli staviti ključ u bravu festivalu koji će se ionako, slobodnom voljom organizatora i sudionika, nekoliko sati kasnije, zaključenjem ovogodišnjeg programa, sam raspustiti. Radije se pozabavimo njihovim motivima. Koji ih vrag tjera da poslije krepkog ručka, točno u sedamnaest sati, krenu u boj?
„Plasiraju se razne ljevičarske ideje, povijesne neistine, jednostrane interpretacije nekih događaja koje su neprihvatljive na hrvatskom teritoriju“, veli Šižgorić koji niti ima obrazovanja da bi donosio meritorne sudove o utemeljenosti tobožnjih „jednostranih interpretacija“, niti je ikad sjedio u publici toga festivala pa se iz prve ruke stigao obavijestiti o njegovom sadržaju. Šižgorićevo je neznanje upravo djevičansko, nenatrunjeno ni mrvicom činjenica: on je virgo intacta koja pod svaku cijenu želi Fališ staviti ad acta.
Fališ kao Deveti korpus
Činjenica što on ustaje protiv nečega o čemu nema dvije čiste, ima smisla kao i kad bi moja malenkost pozvala građanstvo na veliki prosvjedni skup protiv Schrödingerove valne jednadžbe za koju sam prvi put čuo prije pola minute kad mi je ustrebao primjer velikog otkrića iz kvantne fizike o kojoj ne znam apsolutno ništa niti sam kadar razumjeti.
Umjesto da mu bude kočnica, Šižgoriću je neznanje mjenjač, pa mrtav-hladan šalta u petu brzinu i zaključuje: „Kao što je bitka za Šibenik 1991. bila prekretnica Domovinskog rata jer smo zaustavili neprijatelja, tako će i ovo što sada mi činimo postati svojevrsna prekretnica.“ Podsjećam, Šibenik je tada trpio napade Devetog korpusa JNA ojačanog martićevcima i paravojnim postrojbama iz Srbije, da i ne spominjemo snage JNA raspoređene u brojnim uporištima po gradu i okolici.
Koliko ti obraz mora biti oklopljen, a moralni refleks otupljen da bi tu svirepu silu izjednačio s umjetnicima, intelektualcima i njihovom publikom? Što je to ako nije doslovna najava rata? I, najvažnije od svega, otkad to prijetnja brutalnom silom masovnih razmjera nije kažnjiva?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....