Na vijest o tome da je država odlučila smanjiti poreznu osnovicu za rashode sponzorstava danih pravnim osobama u sustavu sporta, mogu se postaviti barem dva pitanja. Prije svega, što je dosad čekala? A potom, zašto ovaj reformistički iskorak nije obuhvatio i kulturu?
Na prvo pitanje možemo samo slegnuti ramenima i kazati bolje ikad nego nikad. Drugo je malo kompliciranije i nudi nam barem dva moguća odgovora. Ignoriranje stvaralačkog sektora možda je naprosto stvar afiniteta onih koji su o tome odlučivali.
Ako niste naročito skloni lijepoj književnosti, ozbiljnoj glazbi ili kazalištu, a o slikama ili skulpturama razmišljate kao o pukoj dekoraciji vašeg stambenog prostora, onda je logično da se nećete previše zamarati pitanjem od čega i kako žive ljudi koji se bave umjetnošću. R...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....