Još od Rousseaua na snazi je mit o čovjeku koji je po naravi dobar, ali ga društvo i okolnosti (u)čine zlim. Tako, kada se dogodi neki stravičan masakr, eto nam vojske psihologa, sociologa i psihijatara koji monstruma krenu secirati s epilogom: imao je teško djetinjstvo, obolio od psihoze, depresije, siromaštvo ga je natjeralo na devijantnost, pa je počeo i piti… Na kraju dođete do zaključka da monstrum nema nikakve odgovornosti za svoje čine jer je žrtva psihosocijalnih determinizama.
Psihijatrija, medicina i sve druge znanosti su nužne, sve dok ne prijeđu granicu u kojoj aktera zla zapravo lišavaju odgovornosti; zbog PTSP-a, psihoze, neuroze, obiteljske i socijalne (ne)prilike, ili bilo koje druge psihopatologije… Polako, ljudi, postoji zlo, postoje ljudi kojima je činjen...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....