Bivša premijerka Jadranka Kosor napisala je knjigu o prolaznosti političke moći, o samoći koja neminovno slijedi u starosti i nakon života okruženog hordama laskavaca, te o fatalnom osjećaju nemoći u trenucima bolesti.
Operirala je, naime, u kratkom razdoblju oba koljena i, baš poput tisuća smrtnika, prošla kroz pripadajuću traumu hrvatskog bolničkog sustava. U knjizi Žene koje mašu rukama se o svemu tome ispovjedila, do kraja ogolila, i pritom prilično efikasno očovječila život nekadašnjih političara.
Moglo bi se reći, gospođo Kosor, da je vaše zadnje djelo i knjiga o tuzi koju se pobjeđuje nizom malih svakodnevnih bitaka. Jeste li se odlučili otvoriti javnosti na poticaj urednika, ili je to bila primarno vaša potreba?
Ne mislim da je naročito otvaranje i ogolj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....