Odnos hrvatskog i srpskog jezika još uvijek polarizira javnost iako je prošlo devet godina od izdavanja Deklaracije o zajedničkom jeziku.
Pitanje je li riječ o jednom jeziku ili o dva odvojena jezika ne tiče se samo jezikoslovaca u užem smislu, već je ono u stanju užariti političare i "obične" govornike.
O tome su u podcastu "Špica s Macanom" razgovarali jezikoslovac i političar Bojan Glavašević te jezikoslovac i kvizaš Krešimir Sučević-Međeral.
"Da bi se nešto zvalo jezikom, potreban je rječnik, gramatika, pravopis i vojska ili mornarica. Međusobno razumijevanje nije najvažnije kako bi se jezike razlikovalo. Razlika između govora u Bednji ili u Komiži i standardnog hrvatskog jezika je veća nego razlika između hrvatskog standardnog i srpskog standardnog jezika, ali to zapravo nije pitanje. Naravno da su hrvatski i srpski dva različita jezika, naravno da za našu generaciju nisu bili potrebni titlovi, a možda će za 10, 15, 50 godina trebati titlovi jer će se razlika među standardima možda povećavati s vremenom", rekao je Bojan Glavašević.
"Oni jesu slični i međusobno su razumljivi, ali vrag je u detaljima. Identitetski je važno da se svaki od tih jezika zove na svoj način pogotovo ako niste govornik štokavskog. Uz to, jezik je vezan uz nacije, a postoje Hrvati, postoje Srbi kao nacija, Srbohrvati ne postoje. Postojali su Jugoslaveni, ali srpsko-hrvatski nije bio čak ni jezik Jugoslavena nego samo četiriju od tih šest republika. Tako da je to zapravo jedan nedorečeni jezik koji može biti kao nekakva lingua franca, ali zapravo nema političke potrebe za njim", kazao je lingvist i kvizaš Krešimir Sučević-Međeral.
Daljnji razgovor neizbježno se dotaknuo i Deklaracije o zajedničkom jeziku, objavljene 2017. godine.
"Ja je nisam potpisao jer mi se činila redundantnom, kao da ide u krivom smjeru u tom trenutku. Slala je neku političku poruku za koju smatram da nije bila dobra, ja se barem s njom nisam slagao, neki drugi jesu i to je legitimno", objasnio se Glavašević.
"Znakovito je da je Deklaracija pokrenuta baš u Sarajevu. Kad pogledate ljude iz Hrvatske koji su je potpisali, to su uglavnom štokavci. A kad meni netko kaže hrvatski, ja ne doživljavam to isključivo kao standardni štokavski jezik, dapače. Ljudi u BiH su dosta izloženi tome. Poznata je ona fotografija ‘Pušenje ubija‘ na tri jezika, sva tri identična, samo što je srpski napisan ćirilicom. Oni smatraju da je to jedna besmislica, a mi u Hrvatskoj drugačije gledamo na to jer imamo neštokavske govornike", istaknuo je Sučević-Međeral.
Glavašević je na to dodao da se u Hrvatskoj omalovažava dijalekte.
"Kad se kaže jezik i dijalekt, postoji ideja da je dijalekt manje vrijedan i da je osoba koja govori dijalekt manje obrazovana, a to je ideja koju trebamo napustiti. Treba pustiti sve naše dijalekte da se čuju", poručio je zaključno Bojan Glavašević.
"Netko iz Hercegovine mi je jednom rekao da oni pričaju najčišći hrvatski i da je zato njihov dijalekt uzet kao osnovica standarda. Zapravo je obrnuto – zato što je njihov dijalekt uzet kao osnovica standarda, oni govore najčišći hrvatski. Da je uzet srijemski, vjerojatno bi Bojan govorio najčišći hrvatski", zaključio je Krešimir Sučević-Međeral u podcastu "Razgovor s Macanom" koji vodi Krešimir Macan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....