Branitelj Vinko Skorup (59), s adresom u Kaštel Lukšiću, a rodom iz Maovica, bio je jedan od mnogobrojnih Dalmatinaca koji su ovih dana došli u Vukovar. Iako je krvario na drugim bojištima, to je i njegov grad heroj kojemu se došao pokloniti te, dakako, posjetiti Vodotoranj, simbol zajedništva Hrvatske, spomenik ponosa i otpora.
Mlad kao kaplja kad je Domovinski rat buknuo, postao je Skorup dragovoljac i pripadnik Vrličke satnije 126. brigade Sinj. Borio se sve do ranjavanja na Svilaji dvije godine kasnije, kad mu je metak smrskao donji dio lica...
Tada je morao u ratnu mirovinu i – pod nož.
– Ne znam više broja operacijama, sigurno sedam-osam njih, sve u Splitu, kad su mi spašavali lice – veli Skorup.
Iako ga je rat u svakom smislu obilježio i zauvijek izmijenio, smatra se velikim sretnikom.
– Jesam malo drukčiji, ali zdrav sam čovik, nemam problema s disanjem, ništa. I oženija sam se; imam četvero dice i zasad jedno unuče, bebu od pet miseci. Sve mi je na svitu! – vedro veli hrvatski branitelj iz Maovice.
– Još da je mirovina bokun bolja, bilo bi super – kaže.
– Supruzi nije smetalo moje lice; zna ona da je skorup ono najbolje od mlika – vragolasto namigne Vinko Skorup, veliki čovjek rata, pobjednik vlastitog života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....