Književnica i nekadašnja pripadnica HOS-a: U javnom prostoru našeg trenutka nema mjesta za pozdrav ‘Za dom spremni‘

U HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 prošle nedjelje gostovali su dragovoljci Domovinskog rata i književnici Ivana Šojat i Robert Međurečan. Ivana nam je posebno zanimljiva u ovom trenutku, budući da je - osim što je uspješna književnica, esejistica i prevoditeljica, s nagradama i odlikovanjima za promicanje kulture - u vrijeme rata ona bila i pripadnica HOS-a. I ona to jednostavno objašnjava: ‘Ja kao ženska osoba nisam mogla pristupiti regularnim snagama Hrvatske vojske, budući da nisam prošla vojnu obuku. U mjesnim zajednicama bili su stava da su žene za kuhanje kave‘, rekla je. Ja to nisam htjela raditi, mogla sam kuhati kavu i kod kuće ili u podrumu‘, navodi. I onda se dogodilo to apsolutno da je HOS primao i žene‘, kazala je, dodavši da je razlog svemu vrlo jednostavan - uzela je pušku da obrani svoj grad. 

Povod je neupitan, uostalom kao ostatak Ivaninog stava kojeg iznosi u razgovoru za tportal, posebno kad govori o žarišnim aktualnim temama, kao što su sporni simboli i narativi tipa ‘Za dom spremni‘ i slično.  

Tako, na pitanje treba li država na granici ‘slobode izražavanja‘ povući jasnu crtu i intervenirati, i što o nama govori činjenica da se to uporno ne događa, Ivana odgovara: Postoji nešto što se zove ‘mitologijsko nasilje‘. Njemu pribjegavaju apsolutno sva društva i sve ideologije. Treba stvoriti nekakav unificirajući kontekst za jedinstvo sličnih. To je, recimo, normalna pojava. Pretpostavljam da se ovdje referirate na pjesmu Čavoglave koja je nastala u strašno vrijeme, iskočila iz mora čamotnih pjesama koje su nas na bojišnici, u opkoljenim gradovima bacale u još veću depresiju i beznađe. Čavoglave je bila pjesma koja je vrištala inat, dizala nas iz klonuća. To je neprijeporno kao i činjenica da za medije na "drugoj strani" nisu postojali Hrvati, nego samo Ustaše koje je trebalo istrijebiti. Dovoljno je pogledati arhivske snimke s početka devedesetih. I što sad učiniti s tom pjesmom? Beethoven je treću simfoniju namjeravao posvetiti Napoleonu, pa joj je naknadno, razočaran vojskovođom koji se prometnuo u cara, promijenio ime. No, nije morao mijenjati njezin sadržaj. Nije uvijek lako biti mudar.
Na konkretno pitanje, pak, kako gleda na današnji društveni i institucionalni odnos prema pozdravu "Za dom spremni", osobito u kontekstu njegovog povijesnog tereta i činjenice da se sve češće pokušava predstaviti kao prihvatljiv ili čak legitimni simbol, Ivana za tportal odgovara: ‘Bit ću kratka: u javnom prostoru našeg trenutka nema mjesta za taj pozdrav.‘