Obitelj Schlutz iz Njemačke godinama je ljetovala u Istri, a onda je 2022., usred pandemije, odlučila preseliti se u Hrvatsku. Daniela, socijalna pedagoginja, njezin suprug Oliver i njihov udomljeni sin Elmedin danas žive u Majmajoli pokraj Vodnjana. No, kako pišu 24sata, njihov novi život u Hrvatskoj ubrzo je postao administrativna noćna mora.
Elmedin, 20-godišnjak s visokim stupnjem invaliditeta i autizmom, neverbalan i teško pokretan, u Njemačkoj je imao sva prava koja mu pripadaju kao osobi s teškim invaliditetom. Schlutzovi su ga udomili još kao šestomjesečnu bebu, u vrlo lošem zdravstvenom stanju. Iako ga nisu posvojili, jer imaju dobar odnos s biološkim roditeljima, brinu o njemu već dva desetljeća.
Kad su se preselili u Hrvatsku, bili su uvjereni da će, kao državljani EU-a, imati ista prava kao i hrvatski građani. No šokirali su se kad su otkrili da Elmedin ovdje nema pravo na većinu naknada i povlastica sve dok ne ispuni uvjet od pet godina boravka.
– Rekli su nam da je dovoljno prijaviti boravište. Nitko nije spomenuo da prava možemo ostvariti tek nakon pet godina. To nas je potpuno iznenadilo – kazali su za 24sata.
Zbog toga Elmedin nema pravo na opskrbninu, niti Daniela i Oliver mogu postati udomitelji ili njegovatelji u Hrvatskoj. Trenutačno primaju samo inkluzivni dodatak od 720 eura i imaju pravo na osobnog asistenta, kojeg je gotovo nemoguće pronaći jer im treba osoba koja govori engleski ili njemački.
U Njemačkoj druga situacija
U Njemačkoj je situacija bila potpuno drukčija. Mladić je imao pravo na 990 eura naknade za njegu, a obitelj je kao udomitelji primala 3000 eura mjesečno. Imali su asistenta, domaćicu, osiguran boravak u ustanovi za odmor skrbnika, besplatan parking, javni prijevoz i brojne druge povlastice.
– Ne očekujemo da Hrvatska daje sve što daje Njemačka, ali očekujemo da ima ista prava kao i druge osobe s invaliditetom ovdje. On ne može raditi, ne može brinuti o sebi, treba cjelodnevnu skrb – kaže Daniela.
Elmedin pohađa Školu za odgoj i obrazovanje u Puli, ali nema pravo na poludnevni boravak jer, opet, nije ispunio uvjet petogodišnjeg boravka.
Hrvatski zavod za socijalni rad za 24sata potvrđuje da stranci većinu socijalnih prava mogu ostvariti tek nakon pet godina zakonitog boravka, kada stječu status stalnog boravka ili dugotrajnog boravišta. Isto vrijedi i za udomiteljstvo.
Najviše ih boli što Elmedin nema pravo ni na iskaznicu za osobe s invaliditetom, koja bi mu omogućila parkirna mjesta, oslobođenje od cestarine i povlastice u javnom prijevozu.
– Oduzeta su mu prava koja mu pripadaju na temelju invaliditeta – kaže Oliver, koji se zbog toga obratio i mreži SOLVIT Europske komisije.
Unatoč svemu, obitelj ne želi otići. Kažu da su ljudi u Hrvatskoj iznimno topli i susretljivi, što često nadoknađuje sve birokratske prepreke.
– Zakoni nisu dobri prema nama, ali ljudi jesu. Elmedin ovdje osjeća ljubav – zaključuju oni na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....