Državljani Indije, Nepala, Filipina, Bangladeša, Egipta i ostalih „trećih zemalja“ lakše će u Hrvatsku dospjeti kao ‘obični‘ radnici nego potencijalni budući akademski građani. Nije to tek dojam, nego zaključak koji se nameće iz prakse, a o čemu sve glasnije bruji akademska zajednica u Hrvatskoj.
Tu se otvara i posve legitimno pitanje – zašto su nam državljani dalekih trećih zemalja dobrodošli u velikom broju kao radnici, ali ne i kao studenti, odnosno zašto prema potencijalnim studentima, čini se, primjenjujemo daleko strože kriterije nego za „šljakere“ (bez uvrede!) iz tih zemalja koji trebaju popuniti silne potrebe na domaćem tržištu rada?
Odgovori na ova pitanja, kao i adrese s kojih bi trebali stići, pokazali su se vrlo složenom misijom, a u istraž...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....