‘Najmanji je tu problem jedinica... Kakve drame i molitve!‘ Mama izazvala veliku raspravu: ‘Želi ga baciti na popravni!‘

Bliži se kraj nastavne godine, mnogima jako stresno razdoblje kad učenici (a još više roditelji!) žele podići "prosjek", a učitelji su izloženi strahovitim pritiscima da "daju veću ocjenu". A tek ako je u pitanju koja jedinica na kraju godine i mogućnost odlaska na "popravni", drama je tim veća.

Neki roditelji su spremni kako bi izbjegli taj scenarij, pa oblijeću škole i nazivaju profesore kumeći za veću ocjenu. Neki prijete inspekcijom, ali neki i preko društvenih mreža traže da ljudi mole za njihovu djecu da bi prošli godinu. Jedna takva objava na Facebooku koja se širi poput šumskog požara izazvala je more reakcija.

– Molim vas pomolite se za moje dijete koje nastavnica želi baciti na popravni iako ima sve pozitivno osim jednog dijela. Ima problema s anksioznošću, jednu negativnu ocjenu koju treba ispraviti, molim vas molite se da uspije. Bog vas blagoslovio i dvostruko vam vratio. Molim vas da se molite da se moje dijete spasi i da nastavnica shvati da ima noćne more i povraćanje zbog ovoga. Bože moj pomozi – napisala je jedna mama.

Neki su spremno stavili ruke na molitvu, ali bilo je i puno onih koji su kritizirali ovakav stav majke, ističući da je puno veći problem anksioznost nego jedinica.

– Radije se ti fokusiraj na to što ti je dijete u tako mladoj dobi razvilo anksioznost koja nije nimalo bezazlena, nego oko glupe jedinice... Čuj anksioznost, a ona brine oko jedinice...

– Popravni ko popravni, nije kraj svijeta. Bar će naučiti da se uči na vrijeme, a ne zadnjih par tjedana. Kakve drame i molitve da se profesorica prosvijetli?

–  Više od same molitve djetetu će pomoći da nauči gradivo i ispravi ocjenu. Profesorica ga ne želi "baciti" na popravni, nego dijete jednostavno ima negativnu ocjenu koju treba ispraviti. Tu zapravo nema puno prostora za drugačije tumačenje – gradivo se mora naučiti. Treba biti realan i priznati da popravni ispit nije kraj svijeta. Dijete će izaći na popravni, pripremiti se i položiti. Ne vidim potrebu za tolikom dramom. I sama imam dijete s teškom anksioznošću i dodatnim dijagnozama pa vrlo dobro znam koliko je sve to teško i emocionalno zahtjevno. Unatoč tome, škola se završava, ide se dalje i suočava s obvezama, pa tako i s razrednim ispitima kada je potrebno.

– Nemojte vršiti toliki pritisak na djecu. Ne mogu sva djeca biti odlikaši i to je sasvim u redu. Upravo zbog takvih očekivanja djeca često razviju strah, anksioznost i osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra.

Pa što ako dijete ide na produžnu nastavu ili na popravni? Nije ni prvo ni posljednje. To nije kraj svijeta, iako se ponekad čini da je roditeljima veći problem nego samom djetetu.

Danas mnogi roditelji, često nesvjesno, ogromnim pritiskom dodatno opterećuju svoju djecu. Jeste li sjeli i mirno razgovarali sa svojim djetetom? Jeste li mu pokušali biti podrška umjesto da tražite krivca u nastavnici?

Možda dijete nosi puno veći strah od reakcije roditelja nego od same škole, ali to često ostane neprimijećeno jer se sav fokus stavlja na profesora i ocjene. Ponekad bi trebalo iskreno pogledati i vlastite postupke.