Kaže Zlatko Mateša da nema namjeru dati ostavku. I još se čudi kakvo je to pitanje. Jer, kakve veze on, kao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, ima s novcem što ga Hrvatski olimpijski odbor daje svojim članovima.
A tih je članova čak 88. I sad, zamislite, veli Zlatko Mateša, na što bi to sličilo kad bi Hrvatski olimpijski odbor pazio na svaki novčić koji daje svakom od tih 88 nacionalnih sportskih saveza.
Na što bi sličilo? Možda na transparentno trošenje novca. Na red. Na odgovornost. Na čuvanje ugleda i integriteta cijelog sustava sporta. Kako je to nekidan sažeo resorni ministar Tonči Glavina.
Jer, da, Republika Hrvatska, kao zemlja za koju se bez sporta, kako to običavaju reći na Dnevniku, ne bi ni znalo, jer su sportaši, je li, njezini najbolji ambasadori, ima i Ministarstvo sporta. U kojem su sada svi redom zgroženi onim što se događalo u Hrvatskom skijaškom savezu, odnosno jednom od 88 saveza što se nalaze pod kapom Hrvatskog olimpijskog odbora. U kojem od 2002. godine vlada isti čovjek, važan član vladajuće partije.
Zlatko Mateša poput Teodora Obianga Nguema Mbasoga. Skoro su i vršnjaci.
Te 2002. godine, kada je Mateša, bivši HDZ-ov premijer, na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora naslijedio Zdravka Hebela, Teodoro Obiang Nguema Mbasogo osvojio je predsjedničke izbore u Ekvatorskoj Gvineji s više od 98 posto glasova. A u Haagu je taman bilo počelo suđenje Slobodanu Miloševiću. U Zagrebu je održan prvi gay pride, od nogometa se oprostio Zvonimir Boban, a u Salt Lake Cityju Janica Kostelić osvojila je prvu hrvatsku medalju na Zimskim olimpijskim igrama.
Tko bi sve to upratio
Točno šest olimpijskih ciklusa kasnije, Mateša je i dalje predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a iz Hrvatskog skijaškog saveza nestalo je 30 milijuna eura. O kojima ni Mateša ni itko drugi u Hrvatskom olimpijskom odboru pojma nema jer "nacionalni sportski savezi djeluju kao samostalne pravne osobe odgovorne za vlastito poslovanje, te Hrvatski olimpijski odbor nema pravo utjecati na njih, niti smije raspolagati bilo kakvim sredstvima kontrole".
Logično je stoga da Hrvatskom olimpijskom odboru nije preostalo ništa drugo nego izraziti zabrinutost "zbog štete koja je ovim slučajem nanesena ugledu hrvatskog sporta u cjelini, a posebno u kontekstu kontinuiranih napora i povećanih ulaganja Vlade Republike Hrvatske u razvoj sporta".
Recimo, u razvoj Hrvatskog biatlonskog saveza. Iz kojega nam je, unatoč tim kontinuiranim naporima godišnje vrijednim 200.000 eura, jedini biatlonac pobjegao u Sloveniju. Ili Hrvatskog streljačkog saveza, čiji se olimpijski pobjednik evo baš nekidan požalio kako je po dolasku na partiju Svjetskog kupa u Maroko shvatio kako im se nitko nije sjetio na vrijeme rezervirati sobe u hotelu. Iako su samo u 2024. godini od Hrvatskog olimpijskog odbora dobili 833.000 eura.
Naravno da Hrvatski olimpijski odbor nema ništa s tim. Oni samo okupljaju sve te silne nacionalne saveze i daju im državni novac, naš novac, i to svakome prema zaslugama, a što se u njima događa, Bože moj, njima na savjest.
Evo, na primjer, Hrvatski badmintonski savez. Od Hrvatskog olimpijskog odbora godišnje dobiju cca 150.000 eura. Ili Hrvatski curling savez. Čuli ste za curling? I njima treba nešto dati, možda 33.000 eura. Ili Hrvatski dizački savez, kojemu je zadnji dizač bio Nikolaj Pešalov, Bugarin. Njima je 2024. godine pripalo 146.000 eura.
A tu je i Hrvatski bejzbol savez, i njima treba nešto dati, može 107.000 eura. Kao i Hrvatskom savezu američkog nogometa. Ili Hrvatskom la crosse savezu. Njima, pardon, ništa ne daju. Oni tek trebaju to zaslužiti. Poput Hrvatskog bob i skeleton saveza (166.000 eura). Ili Hrvatskog sanjkaškog saveza (44.000 eura). Jer se podrazumijeva da su ta dva saveza odvojena.
U tablici rashoda Hrvatskog olimpijskog odbora za 2024. godinu nalazimo još i Hrvatski golf savez (108.000 eura), pa Hrvatski savez umjetničkog plivanja (210.000 eura), pa Hrvatski softball savez (67.000 eura), pa Hrvatski sportsko penjački savez (68.000 eura), pa Hrvatski koturaljkaški savez (79.000).
Boraska na koturaljkama
Stvarno, Hrvatski koturaljkaški savez. Predsjednik mu je Igor Boraska.
A to još nije sve, jer Mateša i Hrvatski olimpijski odbor, među ostalim, brinu i o Hrvatskom aikido savezu (19.000), Hrvatskom biljarskom savezu (52.000 eura) i Hrvatskom bridž savezu, koji godišnje dobiva oko 40.000 eura.
Nešto, naravno, treba dati i Hrvatskom ju jitsu savezu (53.00), Hrvatskom powerlifting savezu (9000 eura), Hrvatskom body building savezu (21.000 eura), Hrvatskom jet ski savezu (40.000), Hrvatskom pikado savezu (30.000 eura), a svakako i Hrvatskom squash savezu (126.000).
Posebno je lijepo čuti da Hrvatski olimpijski odbor skrbi i o Hrvatskom cheerleading savezu (8000 eura), zatim o Hrvatskom savezu za obaranje ruke (73.000 eura), o Hrvatskom orijentacijskom savezu (24.000 eura), Hrvatskom rock‘n‘roll savezu (78.000 eura) i Hrvatskom sambo savezu (107.000 eura).
Što je sambo, ne pitajte, a što je tek wushu, jer i Hrvatski wushu savez dobiva 60.000 eura, dok se Hrvatski kendo savez mora zadovoljiti s tek 8000 eura. Ali zato je tu Hrvatski nanbudo savez sa 72.000 eura.
Hrvatski savez za skijanje na vodi i wake board mora se snaći s 25.000 eura, Hrvatski savez za sportski ribolov na moru s 85.000 eura, a Hrvatski športsko ribolovni savez, jer naprosto ne bi imalo smisla da postoji samo jedan, sa 75.000 eura.
A da po Matešu i Hrvatski olimpijski odbor muka ne bude gotova tu su još i Hrvatski twirling savez (18.000 eura), Hrvatski galopski saveze (11.000 eura) te Hrvatski flying disc savez, iliti Hrvatski savez za bacanje frizbija, kojemu godišnje pripada 6000 eura.
Teškaše, naravno, ne treba ni spominjati. Tipa Hrvatski nogometni savez (2.750.000 eura) ili Hrvatski skijaški savez (3.000.000 eura).
Sad kad znate što je sve Mateši natovareno na 77 godina stara mu leđa, valjda vam je barem malo jasnije zašto čovjek pojma nema kako je moguće da ispari 30 milijuna eura – lako, eto kako! – i zašto ne želi dati ostavku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....