Hrvatska je zemlja ogromnih demografskih problema, zemlja u kojoj iseljavanje, osobito mladih i visokoobrazovanih građana, ne prestaje, a sve to reflektira se, uz ostalo i na naš obrazovni sustav u kojemu iz godine u godinu pada broj učenika i studenata. Ogromne ‘rupe‘ ostaju svake godine nakon upisnih rokova na fakultete, na primjer, ove akademske godine nakon provedena oba upisna roka u prvu godinu prijediplomskih studija (ljetni i jesenski) na fakultetima je prazno ostalo najmanje 12.000 mjesta od predviđene upisne kvote.
Dok s jedne strane Hrvatska bez ikakvih kvota propušta na svoje tržište rada strane radnike iz tzv. trećih zemalja, takvu fleksibilnost ne pokazujemo kada je riječ o potencijalnim budućim studentima iz istih tih zemalja. Tu, kako je Slobodna Dalmacija nedavno oširno pisala, vlada rigorozan sustav ‘probira‘ i postavljanja uvjeta koje svakog takvog kandidata za upis na neko od hrvatskih visokih učilišta npr. iz Nepala, Bangladeša, Indije, Pakistana i drugih zemalja, prije svega onih iz Azije i Afrike, ‘otpisuje‘ puno brže nego nižekvalificiranu radnu snagu iz istih tih država. Podsjetimo samo na usporedne podatke – prošle 2024. godine, prema MUP-ovim podacima, izdano je 206.529 dozvola za boravak i rad stranim državljanima iz trećih zemalja, dok je istovremeno broj važećih dozvola za privremeni boravak u Hrvatskoj u svrhu školovanja/studiranja državljanima trećih zemalja iznosio 720.
Iz domaćih visokoškolskih institucija upozoravaju kako se mnogim mladim ljudima iz tih zemalja koji aspiriraju na upis na naša visoka učilišta, čak i kada Agencija za znanost i visoko obrazovanje potvrdi rješenjem da po svojim obrazovnim kvalifikacijama udovoljavaju kriterijima za upis, na koncu odbijaju vize za ulazak u Hrvatsku, odnosno odobrenja privremenog boravka u svrhu studiranja. A tu je i niz drugih problema, i sve se dodatno, izgleda, pooštrilo ulaskom Hrvatske u Schengen.
Sigurnosni razlozi
Prema šturim podacima koje su dostavili iz našeg Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) ministra Gordana Grlića Radmana, u 2023. i 2024. godini ukupno je putem naših diplomatskih misija i konzularnih ureda izdano 286 schengenskih (C) kratkotrajnih viza u svrhu studiranja (uključujući i program ERASMUS+) u Republici Hrvatskoj, od čega je najviše schengenskih kratkotrajnih (C) viza u navedenu svrhu izdano državljanima NR Kine (39), Azerbajdžana (31), Indije (20), Kazahstana (19), Maroka (18), Turske (15), Rusije (14), Bolivije (13), Nigerije (13) i Irana (10). Također, dodaju, u istome razdoblju je izdano (svega?) 14 dugotrajnih (D) viza državljanima trećih zemalja koji su prethodno ishodili dozvolu boravka u svrhu studiranja, ali ne navode o kojim je zemljama riječ.
- U istom razdoblju odbijeno je 233 zahtjeva za izdavanje schengenske kratkotrajne (C) vize u svrhu studiranja, odnosno 13 zahtjeva za dugotrajnu (D) vizu – odgovaraju iz MVEP-a.
Međutim, iako smo naše Ministarstvo zamolili da konkretno i pojedinačno pobroje zemlje iz kojih dolaze kandidati za upis na studij u Hrvatskoj kojima su zahtjevi za vizama odbijeni, u pisanom odgovoru koji su dostavili te podatke nisu naveli. Također, nisu dostavljeni podaci posebno za svaku od godina, tako da nije moguće zaključiti koliko posljednjih godina raste ili pada interes kandidata iz tih zemalja za studijem u Hrvatskoj. Međutim, ako bismo slobodno interpretirati njihov odgovor, proizlazi da se u njihovu slučaju sigurnosni aspekt puno strože provjerava nego kada su u pitanju njihovi sunarodnjaci radnici koji se zapošljavaju na hrvatskom tržištu rada. Naime, na naš upit iz kojih razloga se stranim državljanima iz trećih zemalja mogu odbiti vize za studiranje ili školovanje u Hrvatskoj iz MVEP-a kažu kako se prilikom obrade svaki zahtjev individualno provjerava u zakonom propisanom postupku "radi procjene migracijskih i sigurnosnih rizika uz analizu priloženih dokumenata, a postupak, prema potrebi, uključuje i dodatno provođenje razgovora s podnositeljima zahtjeva".
- Razlozi za odbijanje zahtjeva za izdavanje schengenske kratkotrajne (C) vize utvrđeni su odredbama članka 32. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (L 243 15.9.2009, 1), dok su razlozi za odbijanje dugotrajne (D) vize utvrđeni odredbom članka 41. Zakona o strancima – objašnjavaju iz MVEP-a, dodajući kako podnositelji zahtjeva imaju pravo žalbe u slučaju odbijanja viza.
Studenti "prijetnja", ali radnici ne
No pogledamo li samo navedeni članak 41. našeg Zakona o strancima, u njemu stoji kako, među ostalim, dugotrajna viza državljaninu treće zemlje (općenito) može biti odbijena u slučajevima ako predoči oštećenu, krivotvorenu ili tuđu putnu ispravu ili dokumentaciju, ako nema odobren privremeni boravak u RH, ako postoji opravdana sumnja u istinitost njegovih izjava ali i ako „predstavlja prijetnju javnom poretku, nacionalnoj sigurnosti ili javnom zdravlju RH“.
- Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, kao središnje vizno tijelo, svjesno (je) internacionalizacije sveučilišnih programa i potrebe širenja sveučilišta i visokih učilišta u tom dijelu, ali pri tom valja svakako voditi računa kako se internacionalizacijom hrvatskih obrazovnih programa u određenoj mjeri privlači i dio potencijalnih polaznika koji dolaze iz trećih zemalja visokog migracijskog i sigurnosnog rizika – ističu iz MVEP-a.
Podsjetimo i kako su nam slično nedavno odgovorili iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP):
- U slučaju da se posumnja u vjerodostojnost priloženih isprava ili istinitost izjava državljanina treće zemlje, zahtjev za izdavanje privremenog boravka, dugotrajne vize D, kao i schengenske vize C, bit će odbijen – objasnili su iz MUP-a, te među ostalim, dodali i kako u postupku za odobravanjem privremenog boravka u svrhu studiranja u Hrvatskoj državljanina treće zemlje MUP „po službenoj dužnosti utvrđuje sigurnosni aspekt na temelju prikupljenih podataka iz vlastitih baza, kao i drugih tijela Republike Hrvatske te na temelju podatka iz baza EU“.
Kada se još širokoj lepezi drugih uvjeta koje kandidati za studente iz trećih zemalja trebaju ispuniti – a među njima je, na primjer, i poznavanje osnova hrvatskog jezika – ne možemo ne postaviti logično pitanje koje se sve češće postavlja i unutar naše akademske zajednice o dvostrukim kriterijima. Odnosno, vrijede li isti kriteriji i ‘mjeri‘ li se na isti način kandidat koji u Hrvatsku dolazi kao (nižekvalificirani) radnik i kao potencijalni student?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....