Stoljećima su bosanski "ujaci" na pravoj strani. Fratri Bosne Srebrene beskompromisno su uz slabije, uz prozivane i progonjene, a protiv svake isključivosti i divljaštva. Ukratko, čvrsto su uz Krista, ma koliku cijenu za to plaćali.
I dok veliki dio klera potajice ili sasvim otvoreno podržava ekstremiste, slavi tobožnje zajedništvo oko Thompsona i sentiment na paradržavicu Herceg-Bosnu, kojoj je presuđeno u Den Haagu, fra Ivo Marković i subraća upozoravaju na to da se tu radi o pogubnom nacionalizmu i gruboj zloupotrebi vjere, koji mogu voditi u neke nove sukobe.
Dok su BiH uništavali "topovi i popovi, političari i lopovi", franjevci Bosne ostali su uz skute svoje ojađene, uplakane zemljice majke: mirili su Hrvate i Bošnjake, nastojali pružiti ruku Srbima, obnoviti povjerenje koje je trajno narušeno nakon prvih ratnih događanja: napada hrvatskih snaga i Armije BiH na Sijekovac, selo naseljeno Srbima, i ubijanja tamošnjih civila, spaljivanja malog i izoliranog Ravnog od strane JNA, mjesta nastanjenog Hrvatima, te ubojstva srpskog svata u Sarajevu.
Tim je događajima Bosna i Hercegovina uvedena u krvoproliće neviđenih razmjera.
Kad je službeni Zagreb, po zamisli povjesničara, a generala, Franje Tuđmana, gurnuo Hrvate u rat s Bošnjacima ne bi li se izašlo na granice nekadašnje Banovine Hrvatske, franjevci Bosne Srebrene bili su među rijetkima koji su se tome otvoreno suprotstavili.
I koji su shvatili pogubnost te monstruozne ideje, koja se može ostvariti samo uz etničko čišćenje i koja je u konačnici rezultirala logorima za Bošnjake i pokoljem u Ahmićima, da bi onda Armija BiH Hrvatima vratila istom mjerom, bestijalnostima u Križančevu Selu i Bugojnu. Akcija je proizvela reakciju po sistemu oko za oko, zub za zub.
Ni kad se Posavinu, uz koje su se Hrvati do posljednjeg dana rata nastavili boriti rame uz rame s muslimanima, sukladno dogovorima iz Karađorđeva, Tikveša i Graza, na pladnju izručilo Slobodanu Miloševiću, pa s njihovih ognjišta otjeralo stotine tisuća Hrvata, bosanski ujaci, kako im od milja stoljećima tepaju jer su kriomice od Osmanlija propovijedali vjeru, nisu dali na cjelovitost i suverenost BiH.
I danas, kad Crkva velikim dijelom sekundira u projektu Thompson što oko sebe okuplja narodne mase koje prati mračna ikonografija, a koja neodoljivo podsjeća na onu s čuvenog Marša na Rim, bosanski franjevci dižu glas i protiv tih i takvih manipulacija.
Fra Ivo Marković, fra Drago Bojić, profesori na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, cijela plejada uglednih, učenih ljudi iz tog katoličkog reda, upozoravaju na manipulaciju vjerom i ratnu simboliku na Perkovićevim koncertima, koja nema nikakve veze s evanđeljem, zapravo, u suprotnosti je sa svim što nas ono uči.
Dok je franjevaca Bosne Srebrene, dok je njihove hrabrosti i nepokolebljivosti kad je u pitanju borba za pravicu, zlo neće pobijediti.
Da, ono jest glasno, prijeteće, ono stalno i uporno hini nadmoć nad dobrim, ali će pred njim ustuknuti.
Ljudi se, koliko god to bagra s jedne, druge i treće strane svojski zagovarala, neće više uvući u rat. Radije će se odseliti nego uperiti pušku u susjeda/komšiju.
Lekcija koju su naučili plaćena je stotinama tisuća žrtava i milijunima raseljenih. Bolje je razgrtati snijeg po Kanadi i skupljati loptice po golf-igralištima Australije i Novog Zelanda nego čučati u rovu za tuđe interese, za tuđi džep. Ljudi, slušajte bosanske franjevce, Bog vam pomogao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....