To je stvarno presmiješno kako su se Hrvati na društvenim mrežama sprdali uspoređujući hrvatski i danski doček svjetskih doprvaka, odnosno prvaka u rukometu. Hrvatska i Danska, od kojih je ova druga zemlja najsretnijih ljudi u Europi i među najbogatijima u cijelom svijetu, ne idu u istu rečenicu, al’ dobro. Ajmo mi malo oko tih famoznih, veličanstvenih, spektakularnih itd. dočeka. I neka se ljudi vesele, sve to pozitivno utječe, a sretni i zadovoljni ljudi znače i sretno društvo, ali...
Dakle, u 15 sati (kada je već glavni zagrebački trg bio prepun “navijača”) u Danskoj radni ljudi rade, učenici i studenti su u školskim/studentskim klupama, liječnici su u ambulantama i nećete naići na zatvorena vrata, službenici u uredima izdat će vam uz osmijeh dokument po koji ste došli... U Hrvatskoj ljudi u 15 sati očito mogu bez problema napustiti školu ili radno mjesto i otići na gradski trg na provod. E moji Danci, život vam je u banani.
Ali nije samo to podatak koji je ohladio Dance da njihov doček ne bude veleban kao hrvatski. Pa ljudima je ta svjetska titula dosadila. Pazite, oni su četvrti put zaredom(!!!) svjetski prvaci, i još se to svjetsko prvenstvo događa svake druge godine. Svakog siječnja je neko prvenstvo, jel’ europsko jel’ svjetsko. Nije to lako niti pratiti, a kamoli uživati u svim titulama. – I nama bi to svakako dosadilo, nakon trećeg dočeka samo bismo odmahnuli rukom i rekli “zar opet?!”.
Prazne tribine
Svakom sportašu i svakom sportu svaka čast, svi koji se bave bilo kojim sportom zaslužuju pohvale u vrijeme kad mladi sjede i bulje u ekrane, i nije lako biti svjetski prvak, ni u nogometu ni u, pa recimo, pikadu. I da, nisu svi sportovi isti, pa niti sve titule nemaju istu težinu, težim ili lakše osvojivim čini ih to koliko su u svijetu popularni i koliko se nacija njima ozbiljno bavi. Čujte, četiri su puta prvaci svijeta zaredom, zar to ne govori malo i o konkurenciji?
Može li netko biti četiri puta svjetski prvak zaredom u nogometu? Tko danas u svijetu igra rukomet, ali ono ozbiljno? Sjevernjaci, znači Danska, Švedska, Island, to je baš sport za njih, snaga, probojnost, sve svoje vikinške korijene mogli su prebaciti u taj sport. Onda još Nijemci i Francuzi, i zemlje bivše Juge, i to je to. Dobro, igraju ga i na Zelenortskim Otocima, zar ne?
Ako ćete se sada namrštiti pa zapitati kakvo je to naopako razmišljanje i da je rukomet top, onda slijedi pitanje: ajde nabrojite tri prvoplasirane ekipa u muškom i ženskom hrvatskom prvenstvu (i ne, to nisu nekadašnji bjelovarski Partizan, Dalma niti onaj klub iz Metkovića). Ili, sjetite se kako se zovu rukometna europska natjecanja (ono kao Kup UEFA, Kup pobjednika kupova...), ili nabrojite barem sedam igrača iz hrvatskih rukometnih klubova (samo da vas upozorimo da Ivano Balić i Petar Metličić više ne igraju). I sjetite se kako je zagrebačka Arena bila sablasno prazna na utakmicama Svjetskog prvenstva kada na parketu nisu bili hrvatski igrači.
Znači, nije isto kada ste svjetski prvak u rukometu ili svjetski prvak u nogometu, nije isti bazen igrača i reprezentacija koje se tim sportom bave na najvišoj razini. A zelenortskih otoka ima u svakom sportu. To nije sporno.
‘Najsportskija nacija na svijetu‘
Uostalom nije Dancima ovih dana do pjesme, tri najveće sile svijeta - SAD, Rusija i Kina - prijete invazijom i oduzimanjem danskog teritorija, Grenlanda. A pomoći niotkud, bezmuda Europska unija kao da ima Mačeka na čelu, sakrila se ispod stola.
I na kraju, prestanimo konačno s pričom o Hrvatima kao najsportskijoj naciji na svijetu. Klinci su nam najpretiliji u Europi, ovi odrasli su na podjeli drugog i trećeg mjesta u Europi, sportska infrastruktura je takva (osobito u Splitu) da uglavnom može poslužiti samo kao kulisa u filmovima postnuklearne katastrofe. Nemamo mi veze sa sportom, a u rukometu, kao i u nogometu, najveći dio naših reprezentativaca igra vani, u odličnim ekipama, u blještavim dvoranama i na velebnim stadionima. Mi umjesto toga imamo velebne dočeke. Rekli bismo – svakome svoje.
Jadni ti Danci, što su drugo zaslužili nego da im se Hrvati rugaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....