Seoba slavenskih naroda bila je dinamična transformacija koja se prilagođavala lokalnim kontekstima i povijesti, jedan je od zaključaka velike studije međunarodnog tima istraživača, među kojima su i hrvatski znanstvenici dr. Radomir Jurić te akademik Mario Šlaus.
Studija, objavljena u vodećem znanstvenom časopisu Nature, prva je sveobuhvatna analiza drevne DNK srednjovjekovnih slavenskih populacija, piše Jutarnji list.
Od 6. stoljeća slavenske skupine počele su naseljavati područje od Baltika do Balkana i od Labe do Volge te se pojavljuju u zapisima bizantskih i zapadnih izvora. Iako je seoba Slavena jedan od najvažnijih događaja u europskoj povijesti, i dalje je puna enigmi.
Jedan od razloga za to je što su pripadnici ranih slavenskih zajednica ostavili malo arheoloških tragova: spaljivali su pokojnike, gradili su jednostavne drvene kuće i izrađivali neukrašenu keramiku. Povjesničari već dugo raspravljaju o tome je li širenje slavenske materijalne kulture i jezika potaknuto masovnom migracijom ljudi, postupnom "slavenizacijom" lokalnog stanovništva ili kombinacijom oboje.
No, studija, zasnovana na sekvenciranju više od 550 drevnih genoma koji potječu iz istočne Njemačke, Poljske, Češke i Hrvatske, pruža novi uvid u porijeklo Slavena i njihove rane migracije.
"Iako su izravni dokazi iz ranih slavenskih središnjih područja još rijetki, naši genetski rezultati nude prve konkretne tragove o formiranju slavenskog podrijetla, ukazujući na vjerojatno podrijetlo negdje između rijeka Dnjestra i Dona", rekao je u priopćenju za javnost Joscha Gretzinger, genetičar s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju (MPI EVA) u Leipzigu i prvi autor studije.
Znanstvenici ističu da je seoba Slavena bila posve različita od migracija germanskih plemena poput Gota ili hunskih osvajanja jer je bila integracija, a ne osvajanje. Isto tako, genetički dokazi ukazuju na to da su se vjerojatno cijele slavenske obitelji i zajednice preselile i integrirale, a ne samo muškarci ratnici. Ipak, to nije bio jedinstven, ujednačen model u svim područjima.
- Umjesto da se radilo o jednom narodu koji se kretao kao jedan, slavenska ekspanzija nije bila monolitni događaj, već mozaik različitih skupina, od kojih se svaka prilagođavala i miješala na svoj način, što sugerira da nikada nije postojao samo jedan "slavenski" identitet, nego mnogi - objasnila je jedna od glavnih voditeljica studije Zuzana Hofmanová s MPI EVA i Masarykova sveučilišta u Brnu.
U Hrvatskoj su se slavenski doseljenici u velikoj mjeri prilagodili ranijim, već postojećim društvenim strukturama.
"Drevna DNK iz Hrvatske i susjednih regija otkriva značajan priljev istočnoeuropskih predaka, ali ne i potpunu genetsku zamjenu. Umjesto toga, istočnoeuropski migranti miješali su se s raznolikim lokalnim stanovništvom regije, stvarajući nove, hibridne zajednice. Genetske analize pokazuju da se u današnjim balkanskim populacijama udio dolaznog stanovništva istočnoeuropskog podrijetla znatno razlikuje, ali često čini otprilike polovicu ili čak manje modernog genskog fonda, što naglašava složenu demografsku povijest regije", navodi se u priopćenju koje su nam poslali s MPI EVA.
Postojanje tih miješanih zajednica jasno se vidi na nalazištu Velim, koje je otkopao i analizirao bivši dugogodišnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru dr. Radomir Jurić. U Velimu neki od najstarijih ukopa pokazuju tragove novih istočnoeuropskih doseljenika, ali i do 30 posto ranije postojećeg lokalnog stanovništva, piše Jutarnji list.
U Hrvatskoj stoga slavenska migracija nije bila osvajački val, nego dugotrajan proces miješanih brakova i prilagodbe, što je rezultiralo kulturnom, jezičnom i genetskom raznolikošću koja i danas obilježava ovaj dio Europe.
"Isto kao i zajednice koje su naselile istočnu Njemačku i Poljsku, Hrvati dolaze s područja koje čine moderna južna Bjelorusija i sjeverna Ukrajina, uglavnom uz gornji tok rijeke Dnjepar. Nismo još sigurni kada su krenuli na put, ali na istočnu obalu Jadrana stižu u drugoj polovici 7. stoljeća, što ne znači da ih se dio nije doselio i ranije... Treba istaknuti i to da su Hrvati, za razliku od drugih sličnih zajednica, rado primali došljake tijekom putovanja, a kad su došli, primali su i starosjedioce, i među njima nema razlike, već vlada egalitarizam pa su tako jedni uz druge pokapane genetski različite osobe", rekao je, među ostalim, u priopćenju koje su poslali iz HAZU-a akademik Mario Šlaus.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....