Dobrodošli u Zagreb, grad u kojem pješački prijelazi vode ravno u zid! Točno takva situacija dogodila se u ulici Barutanski jarak u blizini Maksimira, nakon što je fotografija neobičnog infrastrukturnog rješenja obišla društvene mreže.
Nije to, naravno, jedini apsurd u toj ulici. Brojni pješački prijelazi preko ulica koje Barutanski jarak sijeku doista vode ili u grmlje ili u ogradu, a stanari ulice zdvajaju nad situacijom pred svojim kućama.
Regulacija prometa i infrastrukturna rješenja stvaraju im mnoge probleme, kažu.
Sporni zid sagradio je oko svojeg vrta vlasnik kuće na svojem zemljištu, a uz njega se uskom stazicom može zaobići njegov posjed, piše Jutarnji list.
- Vlasnici su se ovdje doselili nedavno i podigli tu zidanu ogradu jer imaju malu djecu i boje se za njihovu sigurnost kada se igraju u dvorištu. Nekada je na tom raskrižju stajao i križ, postojala je žičana ograda te je bila zasađena živica. Čini mi se da je nisu pomaknuli naprijed, samo su je zazidali - govori nam susjeda.
Vlasnike smo zatekli kod kuće, ali s nama nisu htjeli razgovarati.
- Ja sam već žena u godinama i mogu vam reći da mi nije lako hodati po ovoj ulici. Nogostupi koje imamo su preuski, a tamo gdje ih nema moram hodati po kolniku. Nekada me bole noge, pa mi to nije baš najlakše - govori nam stanarka ulice.
Drugi sporni pješački prijelaz na koji smo naišli prolazi velikim raskrižjem na prometnom dijelu ulice. Na jednoj se strani ceste spaja s nogostupom, baš onoj gdje je zavoj, i završava u grmlju ispred nečije kuće. Osim što je to krivo izvedeno, naglašava vlasnik, izrazito je opasno.
- Ne samo da su ga pogrešno nacrtali, nego bi, smatram, na ovom mjestu trebala biti ona povišena, crvena zebra kako bi usporila vozače. Unatoč znaku za ograničenje brzine do 40 km/h, pogotovo noću, ljudi voze 100 km/h. Budući da pješački prijelaz završava u zavoju, mene kao pješaka, a osobito moju ženu koja je bolesna i teško hoda, to izrazito zabrinjava. Ljudi ne vide zebru te u zavoj uijeću velikom brzinom i bez žmigavca te skoro svaki put vozilom prijeđu na suprotnu stranu ceste preko pune crte - opisuje Zagrepčanin koji živi u tom kvartu. Upravo je tog trenutka jedan automobil projurio pokraj nas točno tako.
On je, dodaje, nekoliko puta morao potrčati u stranu ne bi li izbjegao neoprezne vozače. Vodi nas i do drugog prijelaza koji spaja dvije strane ulice te ističe da je i on, premda dobro iscrtan, problematičan.
- Ljudi ovdje voze i 120 na sat, ali nitko ne želi stati na pješačkom. Kada stane autobus, jer je ovdje i stanica, iza njega se stvori kolona vozila. Neki vozači i pretječu bus, pa sam tako nekoliko puta zamalo bio pregažen - objašnjava.
O mogućim razlozima i rješenjima ovog problema razgovarali smo s prometnim stručnjakom, izv. prof. dr. sc. Markom Ševrovićem s Prometnog fakulteta u Zagrebu.
- Ovako postavljeni cestovni prijelazi daju nekakav lažan osjećaj sigurnosti pješacima, ali mogu i vozačima signalizirati da bi se tamo svakako mogli naći ljudi. Smatram da smo neke stvari previše regulirali, pa tako i ovo. S druge strane, tu su prostorni planovi i divlja gradnja koja onemogućava razvoj normalne pješačke infrastrukture - pojašnjava nam.
Ističe da bi za tu dionicu najbolja bila prilagodba brzine kako bi pješaci mogli biti sigurni u prometu.
- Gdje god postoje pješaci za koje nije napravljena infrastruktura koja bi im omogućila sigurno kretanje u prometu, najveća dozvoljena brzina kretanja ne bi trebala biti veća od 30 kilometara na sat. Testiranja su pokazala da kada pri tolikoj brzini dođe do udarca, smanjuju se rizici za prometne nesreće s tragičnim i drastičnim posljedicama. Tako da bi puno bitnije od iscrtavanja pješačkih prijelaza bilo uvesti dobru kontrolu brzine - ističe prometni stručnjak za Jutarnji list.
Jedno od mogućih rješenja za uske nogostupe, njihov nedostatak i probleme s cestovnim prijelazima moglo bi biti i izvlaštenje. Kako stoji na stranici Zgradonačelnik.hr, to je zakonom propisan postupak kojim se vlasniku može oduzeti ili ograničiti pravo vlasništva nad nekretninom - ali isključivo uz pravičnu tržišnu naknadu. Iznimka je to od Ustavom zajamčenog prava vlasništva, dopuštena kada je riječ o projektima općeg interesa.
Najčešće se provodi radi gradnje infrastrukturnih, zdravstvenih, obrazovnih, prometnih ili energetskih objekata, odnosno onih građevina koje služe široj zajednici. Preduvjeti su jasno utvrđen javni interes i zakonito proveden postupak, u kojem vlasnik ima pravo na naknadu i mogućnost žalbe.
Izvlaštenje može biti potpuno, kada vlasnik trajno gubi sva prava na nekretnini, ili nepotpuno, kada se vlasništvo ograničava zakupom ili služnošću na određeno vrijeme. U oba slučaja cilj je isti - omogućiti društveno važne projekte uz zaštitu prava vlasnika putem pravične naknade.
- Nisam upoznat s time, ali generalno govoreći, jedinice lokalne samouprave mogu na neki način ulaziti i na zemljište koje se nalazi uz cestu. Postoji cestovni pojas koji je definiran i zakonima. No, tu je problem kategorija ceste; ako se radi o javnim cestama veće važnosti koje su karakterizirane prema Zakonu o cestama, onda su tu ovlasti puno veće. Problem je u tome što mi puno gradskih cesta okarakteriziramo kao nesvrstane te su ovlasti Grada u tome znatno manje nego što bi, prema mojem mišljenju, trebale biti - poručuje Ševrović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....