Na opasnosti koje vrebaju ako zanemarimo snagu prirode, ali i činjenicu da nam javne službe spašavanja nisu bez rezerve na raspolaganju kad zagusti, upozorila je na društvenoj mreži LinkedIn zagrebačka odvjetnica Dora Ljevar koja je pred par dana organizirala akciju spašavanja njemačkog surfera iz podivljalog mora u blizini Paga, piše Jutarnji.
U kući na Pagu su je u ponedjeljak rano probudili olujni udari bure, kako se to tamo često dogodi.
"Ne zna se kad će bura doći, ne zna se kad će prestati – dođe i ode, vrati se, poludi, ubije te, potpuno je nepredvidiva. Ljudi koji žive tu znaju da se s burom ne treba zezati, no mnogi ne znaju, a kamoli turisti, da je opasnost stvarna jer nisu informirani o buri i opasnostima na moru. I zato za početak, posve je nevjerojatno da u zemlji koja živi od turizma ne koristimo niti jedan znak upozorenja za naše goste", započinje svoju priču koju smo malo nadopunili u telefonskom razgovoru.
Tek s vremenskim odmakom sve je više svjesna da je zajedno s prijateljem koji ima brod možda pridonijela spašavanju života.
"Sjela sam na terasu da popijem kavu, a u daljini, jako jako daleko, jedan windsurfer nalik na zanemarivu točkicu u moru bijelom od bure. Uzimam mobitel i zumiram na tu točkicu i jedva razaznajem da je to ljudska silueta na dasci, a ne val ili neki otpad u moru koji je vjetar otpuhao. Provjeravam neko vrijeme – pokušavam shvatiti surfa li on ili se muči. Shvatim da je većinom u moru, a ne na dasci, i shvatim da je 7 ujutro i da nitko ne bi surfao tako daleko od obale. Kako često u takvim situacijama nismo sigurni dižemo li frku bez veze, ipak sam uzela dalekozor i promatrala ga neko vrijeme da se uvjerim, prije nego što sam nazvala 112 sos pozivni centar", priča Dora.
Šokirana pristupom
Spojili su je odmah s Lučkom kapetanijom. Pojasnila im je detaljno gdje se nalazi te im rekla da je čovjek već na pola puta do Oliba i da trebaju poslati pomoć.
"Dva djelatnika kapetanije na razglas pojašnjavaju da je jaka bura, i da ne mogu oni sad van s brodovima, a i da pošalju sad brodove iz Senja ili Karlobaga, da će oni doći tek za sat vremena, i da će on već biti u Italiji dok oni stignu, a i da su male šanse da ga nađu. Moram priznati da sam bila pomalo šokirana tim pristupom i pomalo nemoćna jer kao nazvala sam SOS pozivni centar za pomoć, a nema pomoći. Pa sam malo i pretjerala kad sam rekla da će on umrijeti u toj buri u koju njihovi brodovi ne idu u spas", kaže.
Shvativši da su okolnosti takve da bez njene intervencije nesretnik nema puno šanse, odmah je nazvala prijatelja koji ima brod koji može podnijeti takvu buru i valove. On je krenuo svojim brodom u tu opasnost i spašavanje, a naša sugovornica ga je telefonski navigirala.
"Zanimljivo je da je on prvo s terase pogledao teleskopom gdje se nalazi čovjek i prema tome je mogao upisati navigaciju za brod. Iako se radi o većem brodu, on je stojeći na pramcu dok je brod bio na autopilotu bio posve mokar od mora, koliko su visoki bili valovi tamo na otvorenom moru. U trenutku u kojem ga je izgubio iz vida od valova, ja sam mu s terase telefonom javljala da ide u dobrom smjeru. U međuvremenu kapetanija me zvala više puta, provjeravali su moju lokaciju ponovno, provjeravali su stanje, brinuli su i kao da su imali povjerenje da su stvari pod kontrolom kad sam im rekla da ne mogu s njima biti na telefonu jer koordiniram prijatelja na brodu", kaže nam Dora.
Podcijenio snagu bure
Njen je prijatelj relativno brzo uspio doći do njemačkog turista, inače profesionalnog windsurfera koji je tad u moru bio oko 3 sata. Kasnije im je sam ispričao da je isplovio oko 4 ujutro kad je vidio da je dobar vjetar, no nevolja je bila u tome što je bio na dasci koja nije bila prikladna za tu silinu i neprevidivost bure, koja mu nije dala da se vrati. Bio je neizmjerno zahvalan ljudima koji su mu pomogli da sretno stigne do kampa na Pagu u kojem su ga čekali obitelj i prijatelji, zabrinuti što ga nema satima.
"To je zbilja sve super završilo, no pitam se kako bi bilo da ga netko od nas nije vidio ili da je njegova supruga Njemica sama zvala 112. Pitam se što bi njoj rekli oni od kojih očekuje pomoć. Ne mogu reći da u kapetaniji nisu bili zabrinuti, kasnije su me molili da im javim stanje i je li sve u redu pa su i zahvaljivali na uspješnom spašavanju našeg Nijemca koji nije znao što je bura.
Pomalo su se opravdavali zbog stanja s tim brodovima, lukama i njihovom količinom, i pojašnjavali da bi oni bili došli, ali da bi to bilo prekasno i da inače zovu druge kapetane po otoku pa traže pomoć u ovakvim slučajevima", kaže Dora Levar kojoj naprosto nije jasno kako umjesto toga nisu alarmirali neke glisere ili brodove s okolnih otoka.
"Taj Nijemac je u moru bio gotovo nevidljiv, kao igla u plastu sijena, i da pomogli smo mu, možda i spasili život, ali takva greška u sistemu nekako mora biti ispravljena jer koga da zovem kad sam u opasnosti kad ni 112 neće doći. Naši ljudi reagiraju na ovo često kao ‘koja budala ide na buru‘, ali ovo se svakome može dogoditi jer mnogi uopće ne znaju što bura znači. Turističke vlasti ne educiraju posjetitelje, nema znakova ni zastavica da je bura opasna, nema upozorenja. Bio je dobar dan i imali smo sreće. Sutra možda nećemo", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....