Nemojmo se lagati, nakon ove krize, jer i ona će završiti kao što su sve krize dosad završile, bogati će izići još bogatiji, a običan svijet će morati biti sretan što je još jednom preživio, bez obzira na posljedice.
Riječi su to Branka Roglića, hrvatskog poduzetnika koji ima bogato iskustvo i s lokalnim i globalnim ekonomskim krizama. U kratkom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Roglić kaže kako je štednja, i to na svim razinama, jedini način borbe protiv krize čiji se pravi udar tek očekuje.
– Prvenstveno mislim na poduzetnike, jer dobar dio građana i nema odakle štedjeti – ističe Roglić.
U plaće, dodaje, nitko ne smije dirati, to je, veli, siguran put u propast svake tvrtke.
– Plaće su svetinja, ali zato postoje brojni drugi načini za uštede unutar nekog poduzeća – tvrdi 82-godišnji Makaranin.
Plaće su svetinja
Što se njegova "Orbica" tiče, kao tvrtke specijalizirane za distribuciju robe široke potrošnje, ključna stavka je transport.
– Mi smo već krenuli s mjerama štednje, koje se prvenstveno odnose na prijevoz robe, što je i logično jer raspolažemo s čak 4700 vozila – otkriva Roglić.
Konkretno, racionalizirali su rute i otkazali sva nepotrebna putovanja.
– To je prvi korak, osnovni, jer se na potrošnji goriva mogu postići znatne uštede. Nadalje, gdje god se to može, organizirali smo rad od kuće, baš kao za vrijeme pandemije. Vratili smo "zoomove" i online komunikaciju – tumači naš sugovornik.
Koliko će takvo stanje trajati, nemoguće je, naravno, predvidjeti, no smatra kako bi svaki ozbiljan poduzetnik trebao biti spreman na krize ovakve vrste.
– Ako smo išta naučili, onda smo naučili da su ekonomski problemi prouzročeni nekim svjetskim događajima, na koje ne možemo utjecati, ciklička pojava, glupo je reći da nas je nešto iznenadilo – naglašava Roglić.
Novo povećanje maloprodajnih cijena robe široke potrošnje, smatra, neće biti moguće izbjeći.
– Moja pretpostavka je da će cijene još dodatno porasti za otprilike deset posto – najavljuje.
U zemlji koja ionako ima najvišu stopu inflacije u eurozoni to svakako ne zvuči ohrabrujuće.
– A čujte, manjak produktivnosti kod nas izaziva povećanje inflacije – sliježe ramenima.
A kad jednom kriza prođe, jer proći će, cijene će, logično, ostati iste.
– Da, nažalost, još nikad nisam doživio, a imam, hvala Bogu, dosta godina, da su se cijene vratile na razinu otprije krize.
A to znači...
– A to znači da se kriza uvijek prevali preko leđa malog čovjeka i da će bogati biti još bogatiji – zaključuje Branko Roglić.
Brkljačina računica
Ekonomist Ivica Brkljača postavio je na svom Facebook profilu zanimljivo pitanje. Koliko se, naime, goriva danas može kupiti za jednu prosječnu neto plaću u Hrvatskoj u odnosu na razdoblje otprije desetak godina? A odmah je ponudio i odgovor: osjetno više nego prije.
Zanimljiv pogled na gospodarsku krizu, prouzročenu prije svega zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i otežanom isporukom nafte, Brkljača je ilustrirao grafikonom koji pokazuje koliko se litara eurosupera 95 i eurodizela moglo kupiti za prosječnu mjesečnu neto plaću od 2014., a koliko do danas.
"Ne gledamo, dakle, samo koliko je gorivo poskupjelo, nego odnos plaća i cijena goriva", upućuje nas Brkljača.
Uglavnom, 2014. godine za prosječnu mjesečnu neto plaću u Hrvatskoj mogli smo kupiti oko 500 do 550 litara goriva, dok danas za jednu prosječnu mjesečnu neto plaću možemo kupiti oko 975 litara eurosupera 95 te 915 litara eurodizela.
"Najviše smo mogli kupiti prije par mjeseci, prije ovog posljednjeg skoka cijena nafte, preko 1050 litara goriva za jednu plaću. Zgodno je primijetiti i da, iako se današnje cijene na benzinskim crpkama približavaju onima iz 2022., danas možemo kupiti puno više goriva za prosječnu plaću, jer su plaće porasle za cca 50 posto u zadnje četiri godine", sažimlje Brkljača.
Da cijena goriva ne bi trebala predstavljati problem za ekonomiju ozbiljne države, misli i ekonomist Ljubo Jurčić, negdašnji SDP-ov ministar gospodarstva.
– Cijene nafte na svjetskim su tržištima proteklih desetljeća znale biti i veće nego što su danas pa nitko nije dizao paniku. U Njemačkoj se već sada litra plaća dva i pol eura pa nikom ništa. Kad su plaće visoke, onda je sasvim nebitno hoće li tank goriva poskupjeti za desetak eura ili neće – za "Slobodnu" govori Jurčić.
Političko zamrzavanje
Hrvatski je problem, veli, što smo i ovu krizu dočekali nespremni, kao da nas ona prošla nije ni upozorila.
– Nije to bilo prije sto godina, nego doslovno nekidan, no mi naprosto nismo u stanju dugoročno razmišljati, nas zanimaju samo mjere s kratkoročnim efektima – tvrdi Jurčić.
"Mi" u ovoj priči, shvatili ste, Vlada je Republike Hrvatske. Koja je, prema Jurčićevim riječima, sjajna tek u prezentaciji.
– Stalno slušamo kako nam je gospodarstvo jače nego ikad, a to su priče za malu djecu, što, uostalom, potvrđuje inflacija. Uz napomenu kako prava kriza još nije ni počela – ističe Jurčić.
Otkako smo ušli u Europsku uniju, nastavlja, proizvodnja nam pada. Čini se, nezaustavljivo.
– Sve me podsjeća na doba socijalizma i famoznog ekonomskog programa stabilizacije. Stariji će se sjetiti kako je to bilo; samo priča i priča, napravit ćemo ovo, napravit ćemo ono, a u stvarnosti nitko ništa nije radio – rezignirano će Jurčić.
Zamrzavanje cijena, kao socijalnu mjeru kojom se Vlada Andreja Plenkovića rado hvali, ne prihvaća kao rješenje.
– To je čista politička stvar koja neće pridonijeti ubrzavanju gospodarstva, dapače. Kratkoročno, istina, to možemo podržati kao pomoć najugroženijim građanima, ali dugoročno je to promašeno jer smo još jednom propustili iskoristiti krizu da shvatimo koji su naši suštinski problemi – navodi Jurčić.
A suštinski problem je manjak proizvodnje. I stagnacija gospodarstva kao izravan rezultat Vladinih politika.
– Vlada potiče nerad, u Hrvatskoj se ništa ne isplati proizvoditi i izvoziti, i baš zato nas svaka nova kriza iznenadi i ošamari. Hajde, recite, što mi to imamo a s čime bismo se mogli othrvati krizi? Hrana? Nemamo, veliku većinu uvozimo. Energija? Nemamo, ovisni smo o svima i svakome. Lijekovi? Nemamo, što smo imali, prodali smo. Municija? Imamo, možda za par dana – kritizira Jurčić.
Manjak pameti
Zadatak Vlade, ističe naš sugovornik, jest da stvori preduvjete za povećanje plaća u realnom sektoru, koji će tako biti otporniji na krize koje su, koliko god česte bile, uvijek iznenadne.
– Vlada se ne smije baviti cijenama, one moraju biti prepuštene tržištu. Što danas jednog dobro plaćenog čovjeka u zapadnoj Europi briga kolika je cijena goriva. Nije mu drago kad poskupi, naravno, ali nije ni da mu život o tome ovisi. U svijetu je odavno udio nafte u cijeni konačnog proizvoda maksimalno smanjen, praktično se i ne osjeća, svakako ne u toj mjeri da bi taj proizvod morao znatno poskupjeti, a kod nas je obrnuto – objašnjava Jurčić.
Od iste količine nafte, ukratko, Hrvati znatno manje proizvode u odnosu na ostatak Europe. A kad ratne trube utihnu, Hrvatska će biti suočena s novim problemima jer će inflacija, smatra Jurčić, tek tada početi divljati.
– Imat ćemo uvoznu inflaciju jer ćemo uvoziti još skuplje strane proizvode, a nećemo imati mehanizme da se tome odupremo – kaže Jurčić.
Pitamo ga za rješenje, a on ponavlja kako se boji da je za nas kasno.
– Krize su uvijek prilika, a mi prilike uporno propuštamo. Dugoročno nas samo pametni i stručni ljudi mogu spasiti, no njih je u Hrvatskoj sve manje jer je Hrvatska kao država odavno prekinula sve veze s ozbiljnom znanošću – zaključuje Ljubo Jurčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....