"Za vojni mimohod je trebala suglasnost Zagreba, ovo je nezapamćeno institucionalno nasilje, Plenković ovime ne poštuje demokratski izabranu vlast u gradu Zagrebu, ovo je udar države na grad Zagreb", izjavio je upravo gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, koji ovom izjavom posredno upućuje na usporedbu današnje krize s onom iz devedesetih godina prošlog stoljeća, u doba najjače samovlasti HDZ-a i predsjednika Tuđmana.
To je bilo jedno od najnapetijih političkih razdoblja u modernoj hrvatskoj povijesti, poznato kao "Zagrebačka kriza". Trajala je od 1995. do 1997. godine, a pokazala je Tuđmanovu nespremnost da prepusti kontrolu nad glavnim gradom oporbi.
Ako je Plenković imao ambicije približiti se statusu pokojnog Oca nacije, onda mu se mora priznati da mu nikad nije bio bliže nego danas, na najnegativniji mogući način, iako nema njegove "alate" da se razmaše do kraja.
Podsjetimo, na lokalnim izborima u listopadu 1995. godine (održanim odmah nakon operacije "Oluja") oporbena koalicija od sedam stranaka osvojila je većinu u Skupštini Grada Zagreba. To je bio prvi veliki politički šamar Franji Tuđmanu i HDZ-u, jer je Zagreb simbol političke i ekonomske moći u Hrvatskoj.
‘Oporbena situacija‘
Prema tadašnjem zakonu, predsjednik države morao je potvrditi izbor gradonačelnika kojeg predloži Skupština. Tuđman je tu ovlast iskoristio kao veto. Odbio je potvrditi čak četiri kandidata iz HSLS-a, koje je predložila oporba: Gorana Granića, Jozu Radoša, Ivu Škrabala i Dražena Budišu.
Tuđman je tada izgovorio poznatu rečenicu o "oporbenoj situaciji", odnosno kako ne može dopustiti da glavni grad države bude u rukama onih koji se protive državnoj politici. Smatrao je to pitanjem nacionalne sigurnosti i stabilnosti.
Oporbene lidere nazivao je "starijim i mlađim diletantima" te ih optuživao da rade za strane interese. U tom je razdoblju održao i svoj čuveni govor u Zračnoj luci Pleso o "crnim, žutim i zelenim vragovima" koji se prodaju za Judine škude, što je bila izravna poruka onima koji su kritizirali njegovu autoritarnost.
Kriza je trajala više od godinu dana, tijekom kojih je Zagrebom upravljao Vladin povjerenik. Razriješena je političkim inženjeringom – dvojica vijećnika HSS-a prešla su na stranu HDZ-a, čime je oporba izgubila većinu – i novim izborima.
Godine 1997. održani su novi izbori na kojima je HDZ, uz pomoć Izbornog zakona i kontrole medija, uspio vratiti tijesnu većinu, a za gradonačelnicu je potvrđena Marina Matulović-Dropulić.
Kreću li autobusi?
Premijer Plenković niti je Tuđman, niti ima njegove tadašnje predsjedničke "svemoći", nije mogao utjecati na rezultate izbora poput njega, ali svakako ima "oporbenu situaciju" koja ga užasno živcira pa koristi bezočnog Thompsona i razmažene rukometaše, koji se ponašaju kao djeca koja inzistiraju na baš tom i tom poklonu za "rođendan". Pritom Hrvatski rukometni savez licemjerno poručuje da ne žele sudjelovati u podjelama i da ih se "ne upliće u politikantstvo"?!
Zagrebačka kriza bila je jedan od glavnih motiva za veliki prosvjed za opstanak Radija 101, na Trgu bana Jelačića 1996. godine, koji je bio najmasovniji izraz nezadovoljstva Tuđmanovom vladavinom.
Večeras se na Trgu sigurno neće dogoditi ništa slično, ali bi ovakvo ponašanje premijera i njegovih rukometnih "trojkaša" moralo biti kažnjeno u najmanju ruku – ignoriranjem. Ali moguće je da HDZ već puni svoje autobuse...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....