Dok čekamo odluku ministrice zdravstva Irene Hrstić, po čijem bi obećanju uskoro trebala biti donesena odluka o tome hoće li država krenuti u nabavu PET/CT uređaja za KBC Split, umjesto da milijun građana u cijeloj Dalmaciji ovisi o privatnom aparatu Medikola na Križinama, u ovom se slučaju otvara još jedno, jednako važno pitanje. A ono se zove gradnja ciklotrona, posebnog postrojenja u kojem se proizvode radiofarmaci, radioaktivni spojevi bez kojih PET/CT uređaji ne mogu raditi. Nastaju pod strogo kontroliranim uvjetima, a rok trajanja iznimno im je ograničen.
Kako je već poznato, u Hrvatskoj trenutno postoji samo jedan takav uređaj i smješten je u Zagrebu, na državnom Institutu "Ruđer Bošković". Ali nije vlasništvo države ni javnog zdravstva, već privatne poliklinike Medikol, koja na taj način praktički drži monopol nad PET/CT pretragama u Hrvatskoj. Osim što opskrbljuju vlastite privatne poliklinike radiofarmakom koji se tamo proizvodi, tvrtka Ruđer Medikol Ciklotron d.o.o. (RMC) putem javne nabave opskrbljuje i KBC Zagreb i KBC Osijek, jedine dvije bolnice u Hrvatskoj s vlastitim PET/CT uređajima. Inače, RMC je tvrtka kćer koju su zajednički osnovali državni Institut i privatna poliklinika Medikol, i to kao "izvrstan primjer dobrog funkcioniranja javno-privatnog partnerstva na dobrobit svih građana Republike Hrvatske".
U KBC-u Osijek, gdje je PET/CT pušten u rad prije dvije godine, obavljeno je ukupno oko 1300 dijagnostičkih pretraga. Kako su nam potvrdili, radiofarmak osječka bolnica nabavlja od tvrtke RMC, i to na temelju okvirnog sporazuma za zajedničku javnu nabavu potrošnog materijala za nuklearnu medicinu u Republici Hrvatskoj.
– Važeći okvirni sporazum potpisan je 6. veljače 2026. godine na razdoblje od dvije godine. I prethodni ugovor bio je sklopljen s istim dobavljačem, što znači da KBC Osijek radiofarmak za navedene dijagnostičke pretrage kontinuirano nabavlja isključivo od RMC-a putem sustava javne nabave – kažu u ravnateljsku KBC-a Osijek.
Na pitanje koliko pacijenata dnevno može obaviti ovu pretragu, odnosno koliko radiofarmaka dnevno imaju na raspolaganju, ovo je odgovor:
– S dozom radiofarmaka jačine približno 3000 MBq, koju dobivamo od dobavljača, moguće je učiniti PET/CT pretrage u otprilike pet do šest pacijenata dnevno. Točan broj ovisi o kliničkim indikacijama te tjelesnoj masi pacijenata koji su za taj dan naručeni – kažu iz KBC-a Osijek, gdje, zapravo, i nemaju drugi izbor ako uopće žele koristiti PET/CT uređaj koji imaju.
– S obzirom na geografsku udaljenost drugih ciklotrona te kratko vrijeme poluraspada ¹⁸F-FDG-a, ciklotron RMC-a trenutačno je najbliži i logistički najpovoljniji izvor radiofarmaka za KBC Osijek. Postoji mogućnost nabave ¹⁸F-FDG-a i iz ciklotrona u Austriji (npr. Linz ili Klagenfurt), no prema dosadašnjim upitima nije osigurana odgovarajuća mogućnost redovite i pouzdane nabave radiofarmaka iz tih izvora – odgovaraju iz KBC-a Osijek.
Sada se vratimo na početak priče, prije točno 16 godina, kada je ciklotron na velikoj svečanosti u rad pustila tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Kako smo tada doznali preko medijskih izvještaja, u instalaciju i rad ciklotrona Institut "Ruđer Bošković" (IRB), tvrtka Ruđer Inovacije i klinika Medikol investirali su 14 milijuna eura, a Ministarstvo znanosti dodalo je još pola milijuna uz obećanje kako će se "iz Zagreba opskrbljivati svi sadašnji i budući PET/CT-skeneri u regiji koji su sposobni otkriti nakupine tumora velike samo nekoliko milimetara, čime se znatno popravlja uspješnost liječenja tumora". Isto tako, rečeno je kako će se vrijeme rada na ciklotronu dijeliti popola: jedan dio bit će za proizvodnju otprilike 15.000 doza dijagnostičkog preparata, a drugi dio koristit će fizičari za pokuse. Da je to samo mrtvo slovo na papiru, već u lipnju 2012. upozorili su djelatnici Instituta na skupu radnika, ali i državna revizija, koja je otkrila da Institut "Ruđer Bošković" nije sklopio ugovor s tvrtkom RMC d.o.o. kojim bi se trebali jasno definirati uvjeti korištenja ciklotrona u znanstvenoistraživačke svrhe. Osim toga, utvrđeno je da zajednički ugovor ne obuhvaća sve usluge koje IRB pruža tvrtki RMC, niti je potpisan poseban ugovor koji bi precizno regulirao te odnose. Odnosno da Institut ne bi trebao snositi troškove koje učini tvrtka RMC. Ispostavilo se, naime, da je Institut iz proračuna plaćao režije zajedničkoj tvrtki u kojoj je 66 posto udjela imala tvrtka Medikol, a ostatak je u vlasništvu IRB-a i tvrtke Ruđer Inovacije.
Dok cijela Hrvatska ovisi o samo jednom ciklotronu koji je u većinskom vlasništvu privatnika, naši susjedi – Mađarska, Italija i Austrija – već godinama imaju decentraliziranu proizvodnju radiofarmaka. U praksi to znači da svaka regija, odnosno svaka veća regionalna bolnica, raspolaže vlastitim ciklotronom i ne ovisi o jednom jedinom izvoru, pogotovo ne privatnom.
Medikol: Država poslujući s nama štedi, poslovanje s nama je racionalno rješenje
Austrija trenutno ima najmanje četiri operativna medicinska ciklotrona za nuklearnu medicinu i radiokemiju. Planirana su i dodatna proširenja, odnosno predviđena je izgradnja još tri uređaja. Isto kao i Mađarska, čiji su ciklotroni vezani uz sveučilišne kliničke centre i velike bolnice. Dakle, model postoji i funkcionira. A nije ni tehnički ni financijski nedostižan – osobito za zemlju koja ima pristup europskim fondovima. A Hrvatska je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti za zdravstvene projekte osigurala ukupno 340 milijuna eura. Od tog iznosa, 130 milijuna eura namijenjeno je modernizaciji medicinske opreme, dok je čak 85 milijuna eura predviđeno isključivo za radioterapijsku opremu. Uz to, projekti Ministarstva zdravstva ne financiraju se samo iz tog izvora, već su na raspolaganju i dodatna sredstva iz drugih fondova Europske unije. Dakle, jedina nepoznanica koja ostaje jest vrijednost investicije, barem njezina procjena. Koliko bi koštalo kada bi hrvatska Vlada odlučila osigurati državnu proizvodnju radiofarmaka, bez "privatnog pokrovitelja"?
Kako je "Slobodna" nedavno pisala, izgradnja ciklotrona za proizvodnju radiofarmaka, uključujući zaštitni bunker i prateće laboratorije, za potrebe KBC-a Split stajala bi između osam i 12 milijuna eura, ovisno o snazi samog uređaja.
Za taj iznos država bi mogla riješiti većinu problema vezanih uz dostupnost ove ključne dijagnostičke pretrage, osigurati stabilnu domaću proizvodnju radiofarmaka i postići stvarnu neovisnost javnog zdravstva, barem u ovom segmentu, na razini cijele zemlje.
Samo za usporedbu, riječ je o otprilike polovici iznosa koji će se samo ove godine isplatiti Medikolu za istu vrstu pretraga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....