Nakon smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru Indexu se javio čitatelj koji je 2022. bio na istom odjelu. Zbog sumnje na teško ubojstvo Periša četvorici medicinskih tehničara određen je istražni zatvor.
Čitatelj, koji je želio ostati anoniman, ali je njegov identitet poznat redakciji, u razgovoru za Index kaže da je i ranije želio javno ispričati što je doživio, ali da se pitao što može učiniti sam protiv velikog sustava.
"Nije mi išlo na ruku ni to što sam bio pacijent. Ali sad kad se dogodilo ovo s ovim dečkom, treba neke stvari istjerati na vidjelo", rekao je.
Ponovno je sjeo u automobil i odvezao se u bolnicu, na hitni prijem. Tamo je rekao da se ne želi ubiti, ali da više ne može živjeti "kao ljuštura onoga što je bio".
Nakon prijema poslali su ga na odjel 11. Dočekao ga je tehničar koji mu je, kako kaže, ljubazno rekao da će s njim razgovarati liječnica. "Tada sam osjetio olakšanje. Prvi put u nekoliko mjeseci mislio sam da će biti bolje, da mi netko može pomoći."
Nakon što je u hodniku čekao oko pola sata, iz sobe je, kaže, izašla liječnica (čije ime ne možemo objaviti iz pravnih razloga) i počela ga vrijeđati. "Rekla mi je: ‘Šta ti tu imaš raditi, pizda ti materina, hoćeš vidjeti tko su pravi šizofreničari ovdje?’"
"Počeo sam se tresti od straha, nije mi bilo jasno što se događa, kao da sam u filmu", rekao je.
Tvrdi da se liječnica potom okrenula prema tehničaru i rekla: "Vidi kako je paranoičan, sada će se liječiti kako ja kažem."
Čitatelj kaže da mu je liječnica rekla kako će mu "sprašiti injekciju Leponexa". Odgovorio joj je da to ne želi i da samo želi razgovarati. "Dali su mi oralni Leponex. To je antipsihotik, ne znam zašto su mi ga dali. Surađivao sam jer me bilo strah da će me vezati", rekao je.
Nakon toga je, kaže, bio omamljen do večeri.
HALMED navodi da je Leponex antipsihotik koji se primjenjuje uglavnom za liječenje shizofrenije otporne na druge lijekove te kod određenih psihotičnih poremećaja povezanih s Parkinsonovom bolešću, a može izazvati omamljenost i sedaciju.
"Taj osjećaj bespomoćnosti, to je nezamislivo"
Tehničar ga je nakon što je uzeo lijek, tvrdi, primio pod ruku i nasilno odveo u sobu. Sjeća se samo dijelova puta od sobe do blagovaonice, udaljene oko 25 metara.
"Sjećam se da sam se srušio ispred blagovaonice, a sljedećeg jutra probudio sam se u sobi."
Prva tri dana, kaže, nitko iz osoblja nije razgovarao s njim. Davali su mu različite lijekove, a navečer su mu, tvrdi, davali risperidon u otopini koju bi mu špricali u usta kako bi provjerili da nije ispljunuo lijek. Nije bio u stanju ustati iz kreveta.
"To je tortura, taj osjećaj bespomoćnosti. To je nezamislivo" - naveo je.
Četvrtog ili petog dana, tijekom vizite, bio je u suzama i molio osoblje da razgovara s njim jer mu je, kako kaže, od dolaska bilo deset puta gore. Uz liječnicu su u viziti bili medicinska sestra i tadašnji ravnatelj bolnice.
Čitatelj tvrdi da nije dobio razgovor, nego da mu je liječnica rekla: "Vidi ga šta plače nad svojom sudbinom."
Nakon što je tjedan dana molio osoblje da nešto poduzme jer mu je sve gore, odlučili su mu dati injekciju Risperdal Conste, kaže. Tvrdi da su mislili kako laže i ne uzima terapiju, iako ga je tehničar svaki put provjeravao. Kad je odbio injekciju, kaže, zaprijetili su mu da će ga vezati i dati mu je na silu. Na kraju ju je prihvatio.
Kaže da je svakodnevno plakao na hodniku pored prostorije za odmor liječnika i tehničara, dok su oni prolazili pokraj njega, piše Index.
Više pročitajte OVDJE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....