Premijeru, penzioneri ne žive dobro - radili su cijeli život, a neki imaju 470 eura! Dragica se bori da se to promijeni

"Cici Mici frajer" koji imenuje barabe na dužnosti da mogu pljačkati institucije poput Beroša se ne računaju. Računa se gospođa Marija koja ima 470 eura mirovine, a prije nego je dobila dodatak od 6 eura po stažu, kao stalan dodatak, dobila je račun porezne uprave po kojem mora platiti porez od 200 eura na potleušicu, na ognjištu svojih roditelja, a koju iz sentimentalnih razloga nije mogla srušiti.

To su novci kojima se hvali država, porez na penzije koje su ispod crte siromaštva, PDV na hranu koju je državni tajnik odredio kao luksuz za obične Hrvate...”

Ovo je samo djelić najnovijeg komentara Dragice Trumbetaš na Facebooku kakvima već godinama svaki dan oplete po političarima na vlasti. "Gađa" ih vrlo koncizno i precizno, čak i vikendom. Stoga, već mnogi znaju tko je ona, a tek za one koji za nju još uvijek nisu čuli donosimo priču.

Ova bivša zaposlenica Končara, danas u mirovini, nakon članstva u nekoliko umirovljeničkih udruga i stranaka prije tri godine osnovala je novu stranku pod nazivom Hoćemo pravedno. Na posljednjim parlamentarnim izborima kandidirali su se zajedno sa strankom Možemo!, ali vrlo brzo nakon izbora suradnja je prestala. Tada su se, kazali su, još jednom razočarali, no Trumbetaš je nastavila s aktivnostima, prije svega je putem društvenih mreža pozivala članove svoje stranke i ostale građane na prosvjede, a moral i borbenost iz dana u dan diže oštrim osvrtima koje završi prikladnim pokličom - hoćemo pravedno!

Trumbetaš je uspjela okupiti više od stotinu građana na subotnjem prosvjedu u Zagrebu s kojeg je vlastima poslano šest zahtjeva. Najavila je i nove prosvjede, a za „Slobodnu” je o svemu rado porazgovarala.

Vaši osvrti na dnevne događaje pokazuju natprosječnu informiranost, i to iz više različitih medija, ali ono što je još važnije jest vaša izvrsna medijska pismenost. U stanju ste, naime, prepoznati ono što je bitno te ljudima pojasniti pozadinu zbivanja. Koliko dugo već pišete i što vas pokreće?

- Pišem oko pet godina, isprva to nisu bile samo političke teme, no s vremenom su postale dominantne. Pokreće me golema društvena raslojenost, s jedne strane gubitak dostojanstva građana koji žive od svog rada ili minulog rada, a s druge strane elitna bahaćenja ljudi koji stvaraju bogatstva na tuđem radu, ili upletenost u korupciju.

Statuse objavljujete rano ujutro, je li ih tada i pišete? Stječe se dojam da pratite puno medija.

- Ja sam jutarnji tip, odgovara mi jutarnja tišina za moju koncentraciju. Pratim puno medija površno, ali recimo to tako, imam uho za detalje, koje mi ostaju u uhu i koje onda obrađujem detaljno.

Iz svake vaše rečenice prepoznaje se ogorčenje, katkada i bijes, prema vladajućima zbog nepravde nanesene ne samo umirovljenicima, nego svima koji su potplaćeni i poniženi. Ipak, čini se da većina ljudi ne dijeli iste emocije, što dokazuju izborni rezultati. Zašto je, po vašem mišljenju, to tako? Je li tome razlog, među ostalim, upravo loša informiranost?

- Dugo godina država se sramotno odnosila prema cijeni rada hrvatskih radnika, danas umirovljenika. Tokom vremena izgubili smo onu euforiju s kojom smo dobili rat, nepoštena privatizacija unijela je neke nove odnose između radnika i poslodavca, izgubili smo produktivnost zbog sve više podobnih, a ne sposobnih poslodavaca koji nisu htjeli motivirati produktivnost s adekvatnom naknadom za rad.

Zbog toga današnji umirovljenici imaju male mirovine, podmeće im se da su malo radili, a to su bili prije svega veliki politički promašaji. Imenovanjem neodgovornih menadžera koji profit od dodane vrijednosti nisu ulagali u razvoj i programe nego u bonuse menadžmenta.

Dugo razdoblje otupilo je ljude, vjeruju da se ne isplati boriti, jer se aktivizmom ništa ne postiže, sve dok vladajući imaju sigurnu većinu u Saboru. Ne bi rekla da su ljudi slabo informirani, već da su bombardirani informacijama koje dolaze od vladajućih, dok svi drugi nemaju medijsku popraćenost. Loši izborni rezultati djelomično su loši zbog lošeg izbornog zakona, a dijelom nedostatkom novaca za bilo kakvu kampanju stranaka koje se ne financiraju iz proračuna.

Koja je najveća nepravda, jer ima ih više, nanesena umirovljenicima?

- Najveća nepravda nanesena je greškom u izračunu po kojem su se mirovine počele isplaćivati s umanjenom vrijednošću od 10,5. Na tu nepravdu nadovezalo se niz drugih diskriminacija po kojima umirovljenici s istim brojem godina staža imaju različite mirovine. Najveću diskriminaciju pretrpjele su majke koje imaju, ili nemaju, dodatak po djetetu s obzirom na godinu u kojoj su se umirovile.

Stranka Hoćemo pravedno 2023. godine uputila je zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje ustavnosti tog zakona, no još nismo dobili nikakav odgovor. Mirovinski zakon poznaje 18 vrsta povlaštenih mirovina koje u izračunu zaobilaze godine staža i uplate u mirovinski fond.

Što čeka buduće umirovljenike, pogotovo one koji su silom zakona morali u Drugi stup iz kojeg su, čini se, dobrano opljačkani. Nije li razočaranje golemo kad vam kažu da možete uzeti tek petinu svoju štednje, odnosno primati mirovinu iz oba stupa koja je tada, apsurda li, niža?

- Drugi stup izgubio je milijune na spašavanju Agrokora, potom nepovoljnim kreditom kojima je država spašavala gospodarstvo za vrijeme korone, kredit je na 11 godina odgode prvog anuiteta, a kamata je 0,7 posto. Dugi stup ne usklađuje se po parametru povišice plaće, već samo po parametru inflacije i tu je dodatni gubitak vrijednosti uloženog novca, pa veliki broj umirovljenika nema računa uzeti dvostupnu mirovinu.

Budući umirovljenici imaju razloga za brigu, dio njihovih primanja država je izuzela od oporezivanja, pa se iz tog dijela ne plaćaju doprinosi i samim tim mirovine će biti manje. Drugi još veći problem je u tome da se ne zna tko će uopće u Hrvatskoj raditi da bi umirovljenici mogli dobivati mirovinu. Nove generacije radnika koji dolaze iz drugih zemalja nisu lojalni našoj domovini, a samim tim neće dugo raditi za male plaće već će tražiti bolje mjesto za svoje nove početke.

I da, to je veliki problem, kada jednom vrijednost mirovinskog fonda padne, onda njegov eventualni rast nije rast vrijednosti fonda, već je oporavak od gubitka. To se kod nas ne percipira tako, već je rast - rast, no na kraju svega za tu svoju štednju možeš puno manje kupiti, lošije živjeti. Petina vaše mirovinske štednje, ako ju želite podići, jednokratno se oporezuje po stopi po kojom se oporezuje dohodak. I to je također nepravda koju treba ispraviti.

Ako se ne varam, živite u Sesvetama, odnosno izvan gradske vreve? Čini mi se i da vrtlarite. Je li to točno?

- Sesvete su gradska četvrt koja ima velikih prometnih problema u povezanosti s centrom grada. Ima oko 70 000 stanovnika, no prometna infrastruktura je ista kao i kad nas je bilo 40 000. Ipak, četvrt je zadržala zeleni šarm predgrađa. Nemam zemlju za vrtlarenje, ali svaki komadić zemlje uz zgradu u kojoj živim koristim za sadnju cvijeća.

Jednom prilikom rekli ste da nemate lošu mirovinu, radili ste u Končaru. Znači li to da je vaša mirovina dovoljna za dostojanstven život ili je tek za nekoliko stotina eura bolja od najnižih u ovoj zemlji pa ste zadovoljni kao i mnogi drugi koji se tješe da ima i puno gorih.

- Moja mirovina je bolja za nekoliko stotina eura od mirovina s kojima se ne može živjeti, nije to mirovina s kojom si mogu nešto posebno priuštiti, ali ne smijem se žaliti s obzirom na situaciju u kojoj se danas nalaze umirovljenici iz rada u Hrvatskoj.

Uvijek naglašavate da su najgore prošli oni s mirovinama iz rada. Kakve sudbine ste sve susreli, ispričajte nam poneku.

- Ima na stotine jako teških sudbina, no najgore su kad čovjek onemoća i mirovina koju ima nije mu dovoljna za krevet u domu i tri obroka na dan. Imala sam situaciju kad mi je draga osoba, koja je imala 45 radnog staža, pala i ostala nepokretna. Mislila je da ima dovoljno dobru mirovinu no njezinih 800 eura bilo je tek za pola naknade za smještaj u privatnom domu.

Kad ste osnovali stranku Hoćemo pravedno i koliko imate članova?

- Stranku smo osnovali prije tri godine, broj članova stalno je u porastu, točan broj ne znam, ali računamo i na simpatizere koji nisu za aktivno članstvo, ali su nam stalna podrška.

Zašto se sve stranke i udruge umirovljenika ne udruže?

- Ovo je dobro pitanje, no nije za nas, sve umirovljeničke stranke su se rascjepkale i rasule na sitne stranke, prije nego smo se mi osnovali, sjeme razdora napravili su ljudi koji su na kontu umirovljenika gradili političke karijere kako bi izvukli i financijsku korist. Oni ne žele suradnju, već žele dominaciju i poslušnost.

Koliko ste zadovoljni posljednjim prosvjedom? Najavili ste i novi, za kada planirate?

- Prosvjed nije bio brojčano jak, ali su poruke bile jasne. Zahtjevi koje smo tamo podnijeli imaju zakonsku podlogu i rok u kojem se trebaju ostvariti. Dinamika kojom će se ostvarivati zakonom zagarantirana prava hrvatskih invalida, bolesnika i umirovljenika utjecat će na dinamiku naših prosvjeda.