Nakon dva desetljeća emigracije, Gojko Šušak se početkom 1990. vraća iz Kanade u Hrvatsku. Kao svojevrsni delegat "Norvalske skupine", koja je financijski podržala Tuđmanov projekt neovisne hrvatske države, Šušak nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990. postaje ministar iseljeništva. Idućih osam godina, sve do smrti u svibnju 1998., bit će čovjek broj dva Tuđmanove Hrvatske i čovjek broj jedan proustaške hercegovačke struje u HDZ-u.
Na poziciji ministra iseljeništva Šušak je formalno bio zadužen za održavanje veza Hrvatske s dijasporom – pa je tih mjeseci dosta putovao po iseljeničkim zajednicama – no u stvarnosti se dobar dio njegovih aktivnosti odnosio na pripreme za predstojeći oružani sukob, koji je nakon Balvan revolucije postajao sve izgledniji....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....