Šezdesete su godine u kojima Franjo Tuđman postaje disident. Nakon što 1961. u činu general-majora napušta JNA i odlazi iz Beograda u Zagreb, postaje direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Iako je u početku imao Titovu podršku, Tuđman će svojim historiografskim radovima i stavovima – od kojih nisu svi bili pogrešni – ubrzo doći u sukob s drugovima, te će 1967. biti isključen iz Partije i prisilno umirovljen u dobi od 45 godina.
Titovu podršku imao je zato što je u radovima o partizanskoj borbi u Drugom svjetskom ratu isticao doprinos hrvatskih partizana, čime se suprotstavljao onoj liniji jugoslavenske i srpske historiografije koja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....