Epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi, koja je dosad odnijela oko 90 života, dok je 330 sumnjivih slučajeva, potaknula je Svjetsku zdravstvenu organizacija (WHO) da u nedjelju proglasi "javnozdravstvenu krizu od međunarodne važnosti", piše Jutarnji.
WHO obično proglašava izvanredno stanje javnog zdravstva od međunarodne važnosti, što je jedna stepenica ispod pandemije u sustavu uzbunjivanja, tek nakon konzultacija sa stručnim odborom.
No sada je generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sam proglasio izvanredno stanje. "Događaj zahtijeva međunarodnu koordinaciju i suradnju kako bi se razumio opseg epidemije, koordinirali napori nadzora, prevencije i odgovora, proširile i ojačale operacije te osigurala sposobnost provedbe kontrolnih mjera", navodi se u izjavi WHO-a.
– Radi se o opasnoj hemoragijskoj vrućici s bubrežnim sindromom, koja se uobičajeno javlja u područjima kao što su DR Kongo, Uganda i taj dio Afrike.
Tamo svakih nekoliko godina izbiju epidemije, uglavnom su, na sreću, nešto manjeg opsega. Trenutno je više od 250 sumnjivih slučajeva, od toga 80 smrti, međutim, laboratorijski je zasad potvrđeno svega dvadesetak – rekla nam je prof. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu.
– Prati se situacija i važno je vidjeti je li netko boravio u području gdje je sada započela epidemija. U svakom slučaju, treba biti oprezan, ne ići u ruralne sredine ako netko planira putovati u te zemlje. Oni koji su putovali u ta područja te su imali rizične kontakte s potencijalno oboljelima ili su išli turistički u neka ruralna područja, u slučaju pojave temperature trebaju se javiti liječniku.
Liječnici će onda imati upute koga dalje sve informirati. Inače, Hrvatska ima potrebnu dijagnostiku u Klinici za infektivne bolesti. Mi smo pratili i prijašnje epidemije i pripremali se za to. Zasad je mali rizik od prijenosa prema Europi, ali treba uvijek biti pripreman i oprezan – naglasila je prof. Markotić.
Što je ebola?
Ebola je zarazna tropska bolest čiji je uzročnik istoimeni virus otkriven 1976. godine. Rani simptomi bolesti slični su gripi, a uključuju slabost, bol u mišićima, glavobolju, visoku temperaturu i kašalj. Kod nekih se pacijenata pojavljuju i osip, štucanje, bolovi u prsima, otežano disanje i gutanje, a oči postaju crvene.
Kako se bolest razvija, javljaju se povraćanje, proljev, unutarnje i vanjsko krvarenje, zatajenje bubrega i jetre te naposljetku smrt. Ebola se ne širi zrakom, nego direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama bolesne osobe, poput krvi, sline, fekalija i sperme. Najvećem riziku od zaraze izloženi su članovi obitelji oboljelih, osobe koje su bile u kontaktu s tijelima umrlih te osobe koje ih njeguju, uključujući i zdravstvene djelatnike koji ne nose zaštitnu odjeću i opremu. Često se zaraza širi nakon sprovoda jer je u tradiciji brojnih zajednica u Africi fizički kontakt s mrtvom osobom, što je u slučaju ebole pogubno jer su tijela preminulih i dalje zarazna.
Postoji šest sojeva virusa ebole, od kojih je najčešći zair. Bundibugyo, koji je uzročnik sadašnje epidemije, identificiran je 2007. godine u okrugu Bundibugyo u Ugandi, koji graniči s Demokratskom Republikom Kongom. Nakon 2007. godine, taj je soj ebole zabilježen još 2012. godine, a prema WHO-u, tijekom te dvije epidemije stope smrtnosti bile su od 30 do 50 posto. Inkubacija za ovaj soj virusa ebole kreće se od dva do 21 dana, a osobe obično nisu zarazne dok se ne pojave simptomi. No, budući da rani simptomi, poput vrućice i umora, nalikuju simptomima drugih bolesti, uključujući malariju, rano otkrivanje može biti teško.
Ne postoji cjepivo
Ne postoji cjepivo niti specifičan tretman za bundibugyo jer su epidemije izazvane tim sojem dosad bile rijetke. No, prema pisanju New York Timesa, u siječnju su znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu najavili razvoj i testiranje cjepiva za zaštitu od više smrtonosnih virusa, uključujući bundibugyo. Problem predstavljaju i testovi, koji zasad ne daju pouzdane rezultate. Prvi nalazi tijekom ove epidemije bili su negativni na ebolu, pa su tek sofisticiranije laboratorijske analize potvrdile da je riječ upravo o soju bundibugyo.
Prvi poznati slučaj sadašnje epidemije bila je medicinska sestra u provinciji Ituri na sjeveroistoku DR Kongo, u blizini granice s Ugandom i Sudanom. Kod zaražene žene simptomi su se pojavili 24. travnja, no trebala su gotovo tri tjedna da vlasti potvrde kako je riječ o epidemiji. U međuvremenu, Uganda je zabilježila dva laboratorijski potvrđena slučaja povezana s putnicima koji su došli iz DR Konga, uključujući jedan smrtni slučaj u glavnom gradu Kampali.
– Virus se već tjednima nekontrolirano širi, a epidemija je otkrivena vrlo kasno, što je ozbiljno zabrinjavajuće – rekla je za BBC epidemiologinja dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu. To znači da zdravstvene službe zaostaju u pokušaju suzbijanja zaraze, a WHO upozorava kako sve upućuje na "potencijalno mnogo veću epidemiju od one koja je trenutačno registrirana".
Najugroženije države
Žarište epidemije je u ratom razorenom dijelu DR Konga, gdje je više od 250 tisuća ljudi raseljeno iz svojih domova.
– Mnoga pogođena područja rudarski su gradovi s izrazito pokretnim stanovništvom. Ljudi stalno migriraju između zajednica i prelaze granice, što značajno povećava rizik širenja virusa – rekla je za BBC prof. Trudie Lang sa Sveučilišta u Oxfordu, koja je bavi istraživanjem javnog zdravlja.
Sadašnja epidemija najveća je prijetnja državama koje graniče s DR Kongom: WHO ističe da ne ispunjava kriterije pandemijske krize, poput COVID-a 19, te je protiv zatvaranja međunarodnih granica. Glavna je strategija brzo identificirati zaražene osobe i utvrditi s kim su bile u kontaktu.
Istodobno će se pokušati spriječiti širenje ebole u bolnicama i centrima za liječenje, gdje su pacijenti u najzaraznijoj fazi bolesti. Veliki izazov predstavljat će i siguran pokop umrlih.
Sve do 2014. godine slučajevi zaraze ebolom bili su ograničeni samo na Afriku.
No te su godine zabilježeni i prvi slučajevi bolesti u Europi i SAD-u te se potvrdilo da su virusi "najveći profiteri globalizacije". Epidemija ebole u zapadnoj Africi 2014. godine najveća je dosad, a službeno je okončana u ožujku 2016. tragičnom bilancom – 11.000 mrtvih od ukupno 28.000 zaraženih. Čak 22.000 djece u pogođenim zemljama Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji ostalo je bez jednog ili oba roditelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....