Posljednjih se godina sve češće iznose mišljenja o napuštanju, odnosno sažimanju tzv. binarnog sustava visokog obrazovanja. Riječ je o sustavu koji podrazumijeva postojanje dviju vrsta studija i dviju vrsta visokoškolskih institucija koje ih izvode. U osnovi se razlikuju sveučilišni i stručni studiji, dok se s obzirom na institucije razlikuju sveučilišta, na kojima se pretežito izvode sveučilišni studiji, te veleučilišta i visoke škole, na kojima se izvode isključivo stručni studiji.
Temeljna ideja binarnog sustava jest jasno razdvajanje dviju vrsta visokoškolskih institucija i studijskih programa. Sveučilišta su primarno usmjerena na znanstveno-istraživački rad i izvođenje sveučilišnih studija, dok su veleučilišta i visoke škole fokusirani na stručne studije, čiji je cilj osposobljavanje studenata za konkretna zanimanja i njihovo brže uključivanje u tržište rada.
Prije formalnog uvođenja binarnog sustava u hrvatskom visokom obrazovanju postojao je sličan model koji je također podrazumijevao dvije vrste studija. Fakultetski studiji završavali su stjecanjem visoke stručne spreme, dok su se studiji na višim školama završavali stjecanjem više stručne spreme. Fakultetski studiji u pravilu su trajali četiri godine, dok su studiji na višim školama najčešće trajali dvije godine. Tako strukturiran sustav studija bio je komplementaran, jer je postojala jasna razlika između kompetencija koje se stječu završetkom fakulteta, odnosno više škole i radnih mjesta za koje se traži pojedina vrsta kompetencija.
Iako se na prvi pogled čini da su stari i novi sustav u suštini vrlo slični, posebice u odnosu na zakonsku regulativu koja je sveučilišne i stručne studije definirala kao kompatibilne, a ne kao konkurentne, među njima postoje važne razlike. Najznačajnija se odnosi na strukturu i trajanje stručnog studija. Stručni studij se, slično kao i sveučilišni, sastoji od dvije razine, prijediplomskog i diplomskog, od kojih prvi u pravilu pruža mogućnost nastavka obrazovanja nakon završetka prve razine stručnog studija, koja obično traje tri godine, a drugi dvije godine. Također, u novom sustavu, barem formalno, otvorena je mogućnost da se nakon završetka prve razine stručnog studija, nastavi obrazovanje na višim razinama sveučilišnih studija. U starom sustavu takva mogućnost praktički nije postojala, osim upisa na prvu godinu fakultetskog studija.
Razvoj mreže visokoškolskih institucija
Polazeći od procjene da je novi sustav visokog obrazovanja znatno kvalitetniji od prethodnog, započelo se s ambicioznim širenjem mreže visokoškolskih institucija, osobito onih namijenjenih izvođenju stručnih studija. Krajem 1990-ih godina, uz već postojeća sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, započinju s radom veleučilišta u Splitu, Rijeci, Zagrebu i Požegi. Početkom 2000-ih godina mreža se dodatno širi osnivanjem veleučilišta u Kninu, Vukovaru, Gospiću, Čakovcu, Slavonskom Brodu, Šibeniku i Velikoj Gorici.
Početni rezultati takve politike bili su izrazito pozitivni. Zabilježen je značajan porast broja osoba koje su nakon srednje škole nastavile obrazovanje, kao i porast interesa zaposlenih za upis stručnih studija, osobito u sredinama u kojima ranije nije postojala mogućnost studiranja. Na valu tog interesa, ali i zahvaljujući novim zakonskim okvirima, u sustav visokog obrazovanja ulazi i privatni kapital, prvenstveno kroz osnivanje privatnih veleučilišta i visokih škola, ali i triju privatnih sveučilišta sa sjedištem u Zagrebu.
Nakon određenog vremena, ponajprije zbog nepovoljnih demografskih trendova, ali i zbog širenja mreže javnih i privatnih visokoškolskih institucija te nekontroliranog rasta upisnih kvota, počinje se uočavati pad broja upisanih studenata. Posebno se ističu studiji na koje se u prvu godinu ne upisuje nijedan student. U tom kontekstu sve se češće ističe tvrdnja da pad broja upisanih studenata više pogađa stručne nego sveučilišne studije.
U vezi s tim nameću se dva ključna pitanja: potvrđuje li statistika takve tvrdnje i, ako ih potvrđuje, koji su razlozi koji su do toga doveli.
Interes maturanata
Upisni podaci u velikoj mjeri potvrđuju da stručni studiji gube utrku sa sveučilišnima. Prilikom upisa u prvu godinu prijediplomskih, odnosno integriranih prijediplomskih i diplomskih studija u akademskoj godini 2025./2026., na sveučilišnim je studijima bilo ponuđeno nešto više od 31.000 mjesta, dok je na stručnim studijima bilo planirano nešto više od 11.000 upisnih mjesta. U ljetnom upisnom roku sveučilišni su studiji popunjeni u iznosu od 68 posto, dok je popunjenost stručnih studija iznosila 45 posto. U jesenskom roku sveučilišni su studiji popunili polovicu ponuđenih mjesta, dok je na stručnim studijima popunjenost iznosila 31 posto.
Gledano kumulativno, u ljetnom i jesenskom upisnom roku sveučilišni su studiji popunili oko 85 posto upisnih mjesta, dok je na stručnim studijima popunjenost iznosila 62 posto. Slabijim upisnim rezultatima osobito su pridonijeli stručni studiji koji se izvode u manjim sredinama.
Drugi izbor
U hrvatskom je društvu snažno prisutna percepcija da su stručni studiji manje vrijedni od sveučilišnih. Sveučilišna se diploma često doživljava kao društveno prestižnija, dok se stručni studiji percipiraju kao “drugi izbor”, namijenjen onima koji nisu uspjeli upisati sveučilišni program. Takav stav ne proizlazi nužno iz stvarnih razlika u kvaliteti znanja, već iz dugotrajne tradicije i simboličkog statusa sveučilišta.
Posljedice takve percepcije vrlo su konkretne. Na mnoge se stručne studije ne upisuje nijedan student ili je interes izrazito slab, osobito na veleučilištima i visokim školama u manjim sredinama. Time se stručni studiji dodatno stigmatiziraju, a njihova društvena uloga slabi, iako bi upravo oni trebali imati ključnu ulogu u obrazovanju kadrova u području primijenjenih znanja.
Stručni studiji na sveučilištima
Jedan od temeljnih problema hrvatskog binarnog sustava jest činjenica da su sveučilišta, odnosno njihove sastavnice zadržale izvođenje stručnih studija. Time je narušena osnovna ideja jasne podjele između sveučilišnog i stručnog obrazovanja. Sveučilišta su, koristeći svoju reputaciju, infrastrukturne kapacitete i znanstveni autoritet, nastavila nuditi stručne programe, često u istim ili srodnim područjima kao i veleučilišta.
Takva praksa dodatno slabi položaj veleučilišta i visokih škola, koje su osnovane upravo radi razvoja stručnog obrazovanja. Studenti se nerijetko odlučuju za stručni studij na sveučilištu, ne zbog sadržaja programa, nego zbog simboličke vrijednosti institucije. Na taj se način binarni sustav dodatno pretvara u konkurentski, umjesto u komplementarni.
Vertikalna mobilnost studenata
Dodatni problem binarnog sustava u Hrvatskoj predstavlja vrlo ograničena vertikalna mobilnost, odnosno prijelaz sa stručnih na sveučilišne studije. Iako formalno postoje određene mogućnosti nastavka obrazovanja, u praksi su takvi prijelazi rijetki i opterećeni brojnim administrativnim i institucionalnim preprekama.
Studentima stručnih studija često se ne priznaje znatan dio stečenih ECTS bodova, nameću im se brojni razlikovni ispiti ili im se u potpunosti onemogućuje nastavak obrazovanja na sveučilišnoj razini. Zbog toga se stručni studiji doživljavaju kao obrazovni put bez jasne perspektive daljnjeg akademskog napredovanja, što dodatno smanjuje interes za njihov upis.
Nastojanja transformacije
Zbog negativne percepcije stručnih studija, njihove marginalizacije i ograničene vertikalne prohodnosti, u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja sve je izraženije nastojanje veleučilišta i visokih škola da se transformiraju u sveučilišta. Takva težnja ne proizlazi nužno iz stvarne potrebe za znanstveno-istraživačkim radom, već iz želje za većim društvenim ugledom, stabilnijim upisima i ravnopravnijim položajem u sustavu.
Transformacija u sveučilište često se percipira kao jedini izlaz iz marginaliziranog položaja stručnih studija. Time se dodatno potkopava temeljna ideja binarnog sustava, jer institucije koje bi trebale razvijati stručno obrazovanje nastoje napustiti upravo tu ulogu. Dugoročno, takav trend može dovesti do gubitka jasno profiliranog stručnog obrazovanja i gomilanja sveučilišnih programa bez jasne diferencijacije.
Visoko obrazovanje i tržište rada
Kombinacija negativne percepcije stručnih studija, zadržavanja stručnih programa na sveučilištima, ograničene vertikalne mobilnosti te nastojanja transformacije veleučilišta u sveučilišta dovodi do ozbiljne disfunkcionalnosti sustava. Veleučilišta i visoke škole postupno gube svoj identitet, dok sveučilišta postaju preopterećena i programski heterogena.
Na razini tržišta rada takav sustav proizvodi višak teorijski obrazovanih kadrova, uz istodobni manjak praktično osposobljenih stručnjaka.
Time se smanjuje učinkovitost visokog obrazovanja i njegova sposobnost odgovora na stvarne društvene i gospodarske potrebe.
Zaključno, binarni sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj uspostavljen je kao dominantan model, no njegova provedba pokazuje ozbiljne strukturne slabosti. Negativna percepcija stručnih studija, njihova marginalizacija, ograničena vertikalna mobilnost te težnje veleučilišta i visokih škola prema transformaciji u sveučilišta dovele su do narušavanja temeljne ideje binarnosti. Umjesto ravnopravnih i komplementarnih obrazovnih puteva, oblikovan je hijerarhijski i nefleksibilan sustav.
Za njegovu reformu nužno je ojačati društveni ugled stručnih studija, osigurati stvarnu prohodnost između različitih razina obrazovanja te jasno definirati uloge visokoškolskih institucija. Tek u takvim okolnostima binarni sustav može postati funkcionalan i doprinositi razvoju kvalitetnog, pravednog i učinkovitog visokog obrazovanja u Hrvatskoj u kojem svoje mjesto imaju sveučilišni i stručni studiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....