Prosvjednici u Zagrebu: ‘Zločini nad srpskim civilima za vrijeme Oluje su odgovornost Hrvatske‘

Povodom 30. godišnjice vojne operacije ‘Oluja‘, više organizacija za ljudska prava u ponedjeljak je na zagrebačkom Trgu bana Jelačića održalo polusatnu antiratnu akciju, upozoravajući na ratne zločine počinjene nad civilima srpske nacionalnosti i nedostatak institucionalnog suočavanja s prošlošću.

Akciju su organizirali Centar za žene žrtve rata – ROSA, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK iz Sarajeva, Centar za građansku hrabrost, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću te Ženska mreža Hrvatske.

"Zločini u ‘Oluji’ su odgovornost Hrvatske. Suočavanje društva mora biti utemeljeno na činjenicama o počinjenim ratnim zločinima i politici etničkog čišćenja", poručile su organizacije u zajedničkom priopćenju.

Podsjetile su da su za vrijeme i nakon operacije ‘Oluja‘ pripadnici hrvatskih oružanih snaga i civili počinili ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti, od kojih mnogi nikada nisu procesuirani.

Prema podacima Documente, najviše je stradalo civila srpske nacionalnosti – ukupno 1.747 osoba. Hrvatskih žrtava bilo je 466, među kojima je većina bila vojnici.

"Izražavamo suosjećanje sa žrtvama rata počinjenima u naše ime", naglasili su organizatori i upozorili da Republika Hrvatska nije utvrdila sve činjenice o zločinima počinjenima tijekom i nakon akcije.

Također su istaknuli kako se presuda Haškog tribunala u slučaju Gotovina i drugi često pogrešno tumači kao potpuna oslobađajuća presuda, bez daljnjeg istraživanja činjenica i odgovornosti.

"Već trideset godina nije došlo do pomaka u suočavanju s činjenicama. Naprotiv – zaborav, relativizacija i mitologizacija povećavaju podjele i nacionalizam", poručili su organizatori.

Zatražili su sustavno prikupljanje, provjeru i objedinjavanje podataka o ratnim zločinima iz svih dostupnih izvora, uključujući državne i nevladine institucije, kako bi javnost imala uvid u stvarne razmjere stradanja i odgovornosti.

Organizacije su upozorile i na porast militarizacije društva, uz istodobno izostajanje istinske društvene refleksije o posljedicama rata.

"Kao društvo ne možemo graditi mir dok negiramo istinu i ignoriramo patnje svih žrtava", zaključuje se u priopćenju.