Puhovski o uhićenju Mikulića i urušavanju državnog aparata: ‘To podsjeća na zmiju koja proždire vlastiti rep‘

Uhićenje glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića predstavlja ozbiljan udarac hrvatskoj vlasti – jedan dio represivnog aparata priveo je čelnika drugog, što analitičari smatraju duboko zabrinjavajućim.

Politički analitičar Žarko Puhovski usporedio je situaciju s „egipatskom zmijom koja proždire vlastiti rep“, naglašavajući da se time ne otvara prostor za stvarne promjene nego pokazuje da se unutar samog aparata, koji bi trebao čuvati zakon, pojavljuju ozbiljne sumnje na korupciju. „Prihvatili smo da je korupcije u politici, lokalnoj upravi, sveučilištu, zdravstvu – ali kad se pojavi u samoj srži represivnog sustava, to je doista opasno“, rekao je u Otvorenom HRT-a.

Slično misli i Jerko Trogrlić, politički i komunikacijski analitičar, koji smatra da je uhićenje „vrlo loša poruka za institucije“. Iako Mikulić mnogima nije simpatičan, kaže, činjenica je da je „čelnik jednog represivnog aparata uhićen zbog sumnje na ozbiljnu korupciju“. Naglasio je i da su paralelno prošle i brojne druge smjene unutar državnih poduzeća, koje su važnije za unutarstranačke odnose u HDZ-u nego za društvo u cjelini.

Puhovski je upozorio da je rasprava o proračunu zbog cijele situacije pala u drugi plan, iako bi „u demokraciji proračun trebao biti glavno političko pitanje“.

Govor mržnje, politika i atmosfera u društvu

Na HRT-u je predstavljena anketa prema kojoj 58 posto građana smatra da političari izravno potiču nasilje govorom mržnje. Zdravko Kedžo sa Sveučilišta u Dubrovniku smatra zanimljivim da se o toj temi uopće razgovara, jer je, po njemu, situacija u inozemstvu još gora. Optužuje političare da su sebi osigurali nekažnjivost za javno izrečene riječi te su zbog toga postali svojevrsne javne zvijezde. „Političari i mediji žive jedni od drugih“, rekao je, dodajući da u toj dinamici svi snose dio odgovornosti.

Nikolina Borčić s Fakulteta političkih znanosti smatra da živimo u vremenu dubokih podjela, a političari, kad nemaju rješenja, posežu za emocijama i polarizacijom. „Publika sve brže konzumira vijesti, ne zanima je kontekst i učitava vlastita značenja. U takvoj atmosferi skandali dominiraju“, rekla je.

Što je, a što nije govor mržnje?

Puhovski smatra da se govor mržnje kod nas pogrešno shvaća. „Ako netko kaže da je Puhovski idiot, to nije govor mržnje – to je histeriziranje“, rekao je. Govor mržnje, ističe, nastaje kada se napada identitet neke skupine, što onda otvara put diskriminaciji i nasilju.

Kritizirao je i atmosferu radikalizacije, posebno nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, gdje su se – kako tvrdi – pojavile skupine u crnim košuljama koje su uzvikivale ustaške pozdrave. „Kad vičete ‘Za dom spremni’, to nije samo pozdrav – to je poziv na kazneno djelo“, poručio je.

Politička komunikacija kao uzor lošeg ponašanja

Trogrlić smatra da agresivna komunikacija dijela političara, uključujući premijera i predsjednika, ima veliki utjecaj na ponašanje građana. „Ako se na vrhu vrijeđa i napada, na nižim razinama to lako može prerasti u fizičku agresiju“, rekao je.

Kedžo, pak, drži da se previše pažnje daje dvojcu Plenković–Milanović te da je problem puno dublji. „Političke elite desetljećima guraju probleme pod tepih“, kaže, dodajući da je apsurdno da se nacionalna rasprava vodi oko jednog koncerta i jednog glazbenika.

Borčić naglašava važnost obrazovanja i sposobnosti da čujemo one s kojima se ne slažemo, dok Trogrlić poručuje da se naprijed može ići samo empatijom i pristojnim dijalogom.