Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) ocjenjuje da je konačni prijedlog izmjena Zakona o lovstvu nepovoljan za hrvatske poljoprivrednike jer ne uspostavlja pravednu ravnotežu između prava onih koji gospodare divljači i obveza onih koji proizvode hranu. Kako ističu, poljoprivrednicima se i dalje ostavlja nerazmjeran teret zaštite vlastite proizvodnje, dok odgovornost za štete od divljači ostaje nedovoljno uređena.
„HPK nije samo kritizirala zakon, nego je osnovala radnu skupinu poljoprivrednika koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači. Ti su ljudi uložili svoje vrijeme, iskustvo i znanje kako bi analizirali predložene izmjene i pripremili konkretna rješenja. Prema usporedbi koju je provela Komora, Ministarstvo nije prihvatilo nijedan prijedlog radne skupine. Konačni prijedlog zakona upućen je 9. listopada u Hrvatski sabor bez završne rasprave s HPK-om, a za njegov sadržaj doznali smo putem saborskih mrežnih stranica. Iako smo ponudili rješenja, Ministarstvo je odlučilo drugačije“, izjavio je Željko Mihelić, predsjednik HPK-a.
Nakon što je konačni prijedlog zakona upućen u saborsku proceduru, HPK je pripremila amandmane i dostavila ih Odboru za poljoprivredu Hrvatskoga sabora te oporbenim klubovima zastupnika. Komora se obratila i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, predstavila svoje prijedloge i zatražila pomoć u pronalaženju pravednijih rješenja.
HPK traži pravedniju raspodjelu odgovornosti
Iz HPK-a očekuju ozbiljnu raspravu o predloženim amandmanima i jasno obrazloženje njihove opravdanosti ili razloga eventualnog neprihvaćanja.
„HPK ne donosi zakone, a naša je odgovornost prepoznati probleme, ponuditi rješenja i zastupati interese poljoprivrednika, i to smo učinili. Sada je na Hrvatskom saboru da odluči hoće li prihvatiti prijedloge kojima se odgovornost za štete pravednije raspodjeljuje između poljoprivrednika i onih koji gospodare divljači. Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da uz ta prava preuzmu i odgovornost jer pravo gospodarenja divljači ne može biti važnije od prava poljoprivrednika da proizvodi hranu i živi od svojega rada“, poručio je Mihelić.
HPK je pripremila amandmane kojima traži četiri ključne promjene:
Odgovornost za štetu treba snositi onaj tko gospodari divljači. Komora predlaže izričitu objektivnu odgovornost lovoovlaštenika. Poljoprivrednik bi trebao dokazati nastanak, uzrok i visinu štete, ali ne i krivnju onoga tko gospodari divljači.
Lovoovlaštenik treba osiguravati i financirati zaštitne mjere. Poljoprivrednik treba surađivati u zaštiti svojih površina, ali ne bi smio biti obvezan vlastitim novcem financirati mjere čiji je trošak nerazmjeran vrijednosti proizvodnje ili očekivane štete.
Pravo na naknadu štete ne smije ovisiti o mogućnosti financiranja skupih ograda. HPK traži da poljoprivrednik ne izgubi pravo na naknadu samo zato što o vlastitom trošku nije proveo nerazmjerno skupe mjere zaštite. Odgovornost bi se trebala utvrđivati prema jasnim i pravednim kriterijima.
Treba omogućiti učinkovitu zaštitu površina uz naselja. Ondje gdje je uporaba lovačkog oružja ograničena radi sigurnosti stanovništva, HPK predlaže mogućnost korištenja strogo propisanih i nadziranih živolovnih zamki, uz potrebne sigurnosne i veterinarske uvjete. Uhvaćenu divljač bio bi dužan preuzeti lovoovlaštenik.
„Ovo nisu zahtjevi za povlasticama, nego prijedlozi kojima želimo zaštititi proizvodnju hrane i pravednije raspodijeliti odgovornost“, ističu u HPK-u.
Za 60 hektara i 30 parcela čak 17 kilometara ograde
Koliko bi zaštita poljoprivrednih površina mogla opteretiti obiteljska gospodarstva, HPK ilustrira primjerom gospodarstva koje obrađuje 60 hektara raspoređenih na 30 parcela od po dva hektara.
Kada bi se svaka parcela približno kvadratnog oblika zasebno ogradila, ukupna duljina ograda iznosila bi oko 17 kilometara. Toliku bi ogradu trebalo kupiti, postaviti, održavati i popravljati, uz redovito košenje vegetacije duž nje.
Na takvim gospodarstvima često nema zaposlenih radnika, pa bi sve te poslove morali obavljati vlasnik i njegova obitelj, uz svakodnevne obveze u poljoprivrednoj proizvodnji.
HPK pritom naglašava da je riječ o ilustrativnom primjeru mogućeg opterećenja, a ne tvrdnji da zakon propisuje ograđivanje svih parcela.
Važeći Zakon o lovstvu već propisuje određene obveze zaštite od divljači na trošak poljoprivrednika. Prema ocjeni Komore, predložene izmjene ne uklanjaju postojeću neravnotežu. Poljoprivrednik i dalje mora ulagati vlastiti novac i rad u zaštitu proizvodnje, a nakon nastanka štete dokazivati da je poduzeo primjerene mjere.
U HPK-u ne osporavaju obvezu poljoprivrednika da razumno štite svoju imovinu, ali upozoravaju da troškovi zaštite ne smiju postati nerazmjerni vrijednosti proizvodnje.
„Ne osporavamo da i poljoprivrednik ima obvezu razumno štititi svoju imovinu. Osporavamo sustav u kojem troškovi zaštite mogu postati nerazmjerni vrijednosti proizvodnje, dok poljoprivrednik nema odlučujući utjecaj na gospodarenje divljači koja mu nanosi štetu. Pravo gospodarenja divljači mora pratiti odgovornost za posljedice tog gospodarenja. Otvoreni smo za svaku stručnu kritiku naših prijedloga. Ali očekujemo da se na konkretne amandmane odgovori argumentima, a ne osobnim prozivkama“, zaključuju u HPK-u.
O konačnom ishodu sada će odlučivati Hrvatski sabor. Za poljoprivrednike je ključno pitanje hoće li izmjene Zakona o lovstvu donijeti pravedniju raspodjelu troškova i odgovornosti za štete od divljači ili će najveći dio tereta i dalje ostati na onima koji proizvode hranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....