Sandro Silajdžić (37) je u Ameriku došao kao petogodišnji izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a nedavno je deportiran u Hrvatsku, zemlju koju gotovo ne poznaje, ali ima našu putovnicu. Sam je, bez prijatelja i rodbine, a svoju priču ispričao je novinarki Večernjeg lista Mileni Zajović.
Cijeli život je, kazao je, proveo u SAD-u, imao zelenu kartu, radio i plaćao poreze, a jedna stara prekršajna prijava iz mladosti dovela ga je u situaciju da bude označen kao "stranac koji se vraća" i deportiran u zemlju koju gotovo ne poznaje. Proces njegova povratka u Hrvatsku bio je kafkijanski: na aerodromu u Zagrebu vlasti su mu rekle da je "slobodan" i dale mu putovnicu, ali praktički bez ikakve pomoći ili smještaja.
Sandro je ispričao da je u SAD došao sredinom devedesetih nakon što je godinu dana živio s majkom u Makarskoj kao izbjeglica iz Bosne, a onda su uzeli hrvatsku domovnicu i preko crkvenog programa osigurali imigrantski status u Americi. Prvi dio života proveo je u Daytonu, a kasnije se preselio u predgrađe Detroita, gdje je polako gradio život: školovao se, učio engleski, a nakon srednje škole počeo raditi kao dispečer i broker u kamionskoj industriji, pronalazeći terete za kamione i surađujući s brojnim vozačima. Tijekom godina izgradio je stabilan život, imao dom, posao i prijatelje, sve dok ga 2008. nije pogodila velika ekonomska kriza koja je natjerala njegovu obitelj da izgubi kuću.
U SAD-u je Sandro imao i malu prekršajnu prijavu iz mladosti; bio je zaustavljen u srednjoj školi s nekoliko grama marihuane, što mu je donijelo uvjetnu kaznu 2007. godine. Nakon isteka kazne nastavio je normalan život, imao zelenu kartu i važeće dokumente, sve dok dolaskom Trumpove administracije ta stara prijava nije postala razlog za deportaciju.
- Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, taj detalj iz mladosti odjednom je postao ogroman problem. Prije desetak godina prijatelj me zvao da idemo na nekoliko dana odmora u Kostariku. Kad smo se vratili u Ameriku, agent na aerodromu počeo me ispitivati: "Jesi li ikad bio u zatvoru? Jesi li ikad kažnjavan?" Rekao sam da jesam, davno, prije više od 15 godina. Pitali su me jesam li ikada bio na imigracijskom sudu. Rekao sam da nisam, jer to nije bila neka opasna situacija, nego uvjetna kazna iz mladosti. Međutim, taj agent je rekao da će me za svaki slučaj poslati pred imigracijskog suca, da on vidi što dalje. To je bilo 2014. godine. Od tada sam se svake godine, dok se sud ne riješi, trebao javljati na aerodrom da mi produlje privremene dokumente. U to vrijeme nisam imao odvjetnika.
Mislio sam – govorim engleski, znam njihov sistem, izići ću pred suca i reći da je ovo bezveze, da me agenti na aerodromu samo maltretiraju i da idemo dalje. Tada još nije bilo naznaka da bi išta moglo poći krivo. Kada je Donald Trump ponovno postao predsjednik u siječnju 2025., moj jednogodišnji dokument istjecao je 1. svibnja. Ja sam tog dana prije posla otišao na aerodrom produljiti dokumente i tada su me uhitili. Cijeli dan su me držali u internacionalnom dijelu aerodroma, onom za imigrante, a navečer su me stavili u ćeliju. Ujutro su rekli: "Dobili smo poziv od ICE-a da te zadržimo. Naš nadređeni htio te pustiti, govorili smo im da ne vidimo problem, ali šefovi u ICE-u su inzistirali da te zadržimo i odvedemo u pritvor." - ispričao je za Večernji list.
Sandro je opisao sve o uhićenju na aerodromu, prisilnom javljanju imigracijskim vlastima, bez odvjetnika i pravne pomoći te konačno osam i pol mjeseci provedenih u američkim zatvorima i detencijskim centrima pod kontrolom ICE-a.
Pratio je i slučaj ubojstva Renee Nicole Good u Minneapolisu.
- Bio sam na aerodromu s dva agenta ICE-a kad se to dogodilo. Taman su me vraćali u Hrvatsku. Ja sam bio u šoku. Oni su smatrali da su njihovi kolege bili u pravu što su to učinili. Gledali su ubojstvo te žene i rekli da je opravdano. Nikad to neću zaboraviti - kazao je.
Mileni Zajović detaljno je opisao i razlike u uvjetima života: u okružnom zatvoru u Ohiju bio je u mješovitoj populaciji s ovisnicima i kriminalcima, dobivao hranu loše kvalitete, bio izložen fizičkim i psihičkim pritiscima; dok je u detencijskom centru ICE-a bilo znatno bolje – samo imigranti, pristojni čuvari, dvaput dnevno mogućnost izlaska u dvorište, ali i dalje ograničenja i osjećaj izolacije. Tijekom boravka u pritvoru izgubio je 11 kilograma i bio potpuno odsječen od vanjskog svijeta, prijatelja i pravne pomoći.
Dolaskom u Zagreb, Sandro se našao u gotovo bezizlaznoj situaciji: nema stalni smještaj, ne može dobiti osobnu iskaznicu ili posao, socijalne službe ne mogu mu pomoći bez adrese, a traženje stana i posla postaje nemoguće, jer bez adrese nema posla, a bez posla nema adrese, kazao je za Večernji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....