Šef DP-a Ivan Penava sazvao hitnu i izvanrednu presicu - o maršalu Titu?!

Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava održao je izvanrednu konferenciju za novinare u Saboru, čiju temu stranka nije unaprijed otkrila. Govorio je o stabilnosti vladajuće koalicije, ukopu žrtava komunističkog režima, odnosu prema totalitarnim sustavima i prijeporima oko Ustavnog suda.

Podsjetimo, Ivan Penava je, prema najnovijem istraživanju Nove TV, najomraženiji političar u Hrvatskoj, a stranka mu ima 2,2 posto podrške. Da su danas izbori, ne bi ušli u Sabor. 

Penava: Vlada je stabilna, DP neće sudjelovati u njezinu rušenju

Na početku obraćanja optužio je dio medija koje smatra lijevo orijentiranima da Domovinski pokret uporno nastoje povezati s nestabilnošću i destruktivnim djelovanjem. Ustvrdio je da se i oko ove konferencije stvaralo očekivanje nekog izvanrednog događaja koji bi mogao ugroziti vladajuću većinu.

Poručio je da je Vlada stabilna te da njegova stranka neće povući poteze kojima bi udovoljila onima koji priželjkuju njezin raspad.

Govoreći o potezima DP-a, istaknuo je da je stranka s koalicijskim partnerima nakon više od tri desetljeća uklonila, kako ga je nazvao, mauzolej četničkom vojvodi. To je predstavio kao primjer izvanrednih rezultata koje DP ostvaruje.

Dogovor o ukopu žrtava komunističkog režima

Penava je izvijestio da je unutar vladajuće koalicije postignut dogovor o planiranom ukopu žrtava komunističkog režima. Ocijenio je da je vrijeme za povijesni pomak kojim bi se, kroz predviđenu ustanovu i spomen-područje, omogućio dostojanstven ukop desecima i stotinama tisuća žrtava.

Pritom je pozvao na jasnu osudu komunističkog režima i njegovih vodećih ljudi, na čelu s Josipom Brozom Titom, koje smatra odgovornima za zločine.

Istaknuo je da želi postići što širi društveni i politički dogovor o osudi svih totalitarnih režima te iskazivanju poštovanja prema svakoj nevinoj žrtvi.

Odgovorio Hajdašu Dončiću o „pravoj strani povijesti”

Komentirao je i izjavu predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića, koji je, prema Penavinu tumačenju, izrazio zabrinutost zbog mogućeg izjednačavanja onih koji su bili na pravoj i onih koji su bili na pogrešnoj strani povijesti.

Penava je uzvratio da bi svatko tko se zauzima za slobodu, demokraciju i ustavne vrijednosti trebao preispitati može li se komunizam smatrati sustavom koji je bio na pravoj strani povijesti.

Hajdaša Dončića i političare ljevice pozvao je da razumiju temeljna načela slobode i demokracije. Kada je riječ o nevinim žrtvama, dodao je, pogrešna strana može značiti jedino da su se našle nasuprot oružju kojim su ubijene.

U tom je kontekstu spomenuo zarobljene i razoružane vojnike, ranjenike odvedene iz zagrebačkih bolnica, žene, djecu, fratre i svećenike.

Govorio o posmrtnim ostacima iz jame Kamenjarke

Prema Penavinim riječima, u suvremenoj Hrvatskoj, koja se poziva na europske vrijednosti, ideološka pripadnost ne bi smjela biti prepreka odavanju počasti nevinim žrtvama. Ponovio je poziv na široki društveni konsenzus, ustvrdivši da se oni koji ga odbijaju sami svrstavaju na pogrešnu stranu povijesti.

Ustvrdio je i da žrtvama tijekom 80 godina nije bio omogućen dostojanstven ukop niti se o njima moglo slobodno govoriti. Kao primjer naveo je jamu Kamenjarku u blizini Benkovca, iz koje su, kako je rekao, dosad izvađeni posmrtni ostaci 41 osobe.

Prema podacima koje je iznio, jama je duboka 57 metara, dok je njezin otvor širok približno pola metra i dugačak oko jednog metra.

Pozivajući se na iskaze stanovnika i obitelji stradalih, Penava je ustvrdio da su te osobe ubijene zbog hrvatske nacionalnosti i vjere. Naveo je da su među žrtvama jedna žena, dvoje djece i šestero mladih u dobi od 18 do 20 godina, dok su svi ostali bili mlađi od 30 godina.

Poručio je da se neprestano otkrivaju nove jame i žrtve te da činjenica da njihov identitet još nije utvrđen ne bi smjela biti razlog za distanciranje od njih.

Odbacio je i prigovore da posmrtne ostatke ne treba prekrivati hrvatskom zastavom dok se ne utvrdi nacionalnost stradalih. Naglasio je da je riječ o ljudskim ostacima i pitanju temeljnih civilizacijskih vrijednosti.

Tvrdi da je Mlinarić nedvosmisleno osudio ustaške zločine

Penava se osvrnuo i na saborsku raspravu iz prethodnog tjedna, tijekom koje je zastupnica Marković od Stipe Mlinarića zatražila da se ogradi od ustaša i njihovih zločina.

Prema Penavinoj ocjeni, Mlinarić je to učinio jasno, osudivši pritom ustaše, naciste, fašiste, komuniste i četnike. S druge strane, ustvrdio je da zastupnica Marković nije na jednako nedvosmislen način osudila Tita i komuniste.

Zaključio je da se upravo na tom primjeru može vidjeti tko zastupa radikalne i totalitarne stavove, a tko slobodarske i demokratske vrijednosti, neovisno o tome kako se pojedini događaji javno prikazuju.

Prijepore na Ustavnom sudu nazvao političkom blokadom

Govoreći o situaciji na Ustavnom sudu, Penava je ocijenio da je posrijedi politička blokada te institucije. Podsjetio je da je još tijekom izbora ustavnih sudaca upozoravao kako bi podjela deset izabranih sudaca na dvije skupine od po pet mogla onemogućiti normalno odlučivanje i rad suda u skladu s Ustavom i zakonima.

Odgovornost je pripisao političarima ljevice. Zamjerio im je što kritiziraju suradnju DP-a i HDZ-a, dok su istodobno i sami s HDZ-om pregovarali o izboru ustavnih sudaca.

Napomenuo je da razgovore i postizanje dogovora smatra uobičajenim dijelom demokracije, ali je ustvrdio da je u ovom slučaju namjera bila blokirati Ustavni sud kako njegov sastav i djelovanje ne bi odražavali odnos političkih snaga u Saboru.

Komentirao je i tvrdnju saborskog zastupnika Đurića da je HDZ unaprijed odbacivao jednog kandidata, premda je riječ o nekadašnjem ustavnom sucu s respektabilnim životopisom i doktoratom stečenim na uglednom sveučilištu.

Penava je odgovorio da takve stavove treba promatrati u kontekstu pregovora, podsjetivši da je i Možemo! imao kandidate koje nije bio spreman podržati.

Na kraju je rekao da bi ustavni suci morali postupati profesionalno i neovisno o stranačkim vezama, ali i da politički utjecaj nije moguće potpuno ukloniti. Ocijenio je da se sudionici pregovora pozivaju na stručnost, iskustvo i druge kriterije ovisno o tome odgovara li im određeni kandidat, dok je u osnovi ipak riječ o političkom dogovaranju.