StoryEditorOCM
HrvatskaČOVJEK S BRČIĆIMA

Skejo ljut na branitelje koji su nas krvlju obranili, zove ih prodanim dušama. Zašto? Jer su se jasno ogradili od njega

Piše vVIJESTI SD
14. kolovoza 2025. - 19:58

Iz redova veterana gardijskih brigada stižu reakcije zbog uzdizanja desnice u znak nacističkog pozdrava uspod spomenika Oluji u Kinu, ali i prije i nakon koncerata Marka Perkovića Thomspona. Branitelji kažu da nisu nacisti oslobađali Hrvatsku nego istinski domoljubi i pripadnici brojnih brigada, ali da se bespotrebno uzdiže HOS i predimenzionira njihov utjecaj. Cijelo priopćenje vodećih hrvatskih braniteljskih udruga pročitajte na kraju teksta. 

Uz to, iz vrha Saveza udruge HOS-a stigle su i poruke kako treba zabraniti zloupotrebu njihovog amblema i "Za dom spremni" na stadionima. I sama krovna organizacija je prozvala Skeju, naveli su da "glumata", tekst OVDJE. Ukratko, sve ovo je štetilo braniteljima... Dakle, i čelni HOS se odrekao postupaka HOS-ovca Skeje. 

Takve poruke suboraca nisu dobro legle Splićaninu Marku Skeji, nekadašnjem zapovjedniku IX. bojne HOS-a "Rafael Boban" koji je nadalako poznat po "njegovanim brčićima", crnim odorama... 

Pa kaže: 

"To su prodane duše i nad njima je nadzor, znamo i koji. Samo gledaju svoju guzicu. Mi HOS-ovci znamo tko to govori i zašto, i mi smo bili i ostali za dom spremni", kaže Skejo za prenosi Dalmatinski portal, navodeći da braniteji koji se ne slažu s njim "pljuju po svojim didovima, pradidovima, obitelji i narodu. Može ih biti sram!"

Kaže da Hrvatska ima temelje i svoju povijest, sve to nije počelo kad su se oni rodili, nego dosta prije. Osvrnuo se i na mimohod Torcide koji nije predvodila zastava republie Hrvatske, nego crna zastava HOS-a i natpis "Za dom spremni". 

"Navijači su nas pozvali, oni su dio nas i mi smo dio njih. To je naša hrvatska mladost u koju moramo ulagati i da vode Hrvatsku u smjeru za koji su ginuli naši ljudi", ustvrdio je.

Od splitskog HOS-ovca se ogradio krovni HOS! ‘Nikad ne bih glumatao kao Skejo. Stop ultradesnici i ZDS-u na utakmicama‘

Ratnim veteranima koji su reagirali na protekla događanja još jednom je poručio da "znaju iz kojeg gnijezda pričaju".

Tko je potpisao spomenuto priopćenje i na koga se to Skejo tako ljuti?

Priopćenje su potpisali veterani gardijskih brigada, specijalne policije i povjesničar i branitelj Ante Nazor u utorak.

Tko su, dakle, Ante Nazor, Siniša Troha i Zoran Maras? Branitelji ih jako dobro poznaju, hvale njihovu hrbarost u ratu, jedan od njih je i ranjen i jedva je izvukao živu glavu. 

image

Siniša Troha, Zoran Maras i Ante Nazor

Krenimo od prvoga... 

TKO JE ANTE NAZOR?

Doktorirao je na temu nacionalne povijesti, godinama piše o braniteljima, ratu, ‘Oluji‘ promovira domoljubne vrijednosti. Jedan je od najrevnijih promicatelja pravednog karaktera Domovinskog rata. 

Tijekom lipnja/srpnja 1991. godine mobiliziran je u pričuvni sastav Zbora narodne garde. U jesen (listopad i studeni) 1991. godine otišao je kao dragovoljac na istočno-slavonsko bojište i bio pripadnik 122. đakovačke “R” brigade (potom se vratio i završio fakultet do listopada 1993. godine). Od 22. listopada 1993. godine do kraja rata bio je djelatnik Hrvatskog vojnog učilišta - Dočasničke škole HV-a Jastrebarsko.

Od 22. listopada 1993. do 10. travnja 1997. godine bio je nastavnik (profesor) u novoutemeljenoj Dočasničkoj školi HV “Ante Starčević” u Jastrebarskom, od 10. travnja 1997. do 1. kolovoza 2003. godine nastavnik na Katedri za vojnu povijest Hrvatskoga vojnoga učilišta u Zagrebu, a od 1. kolovoza 2003. do 2. ožujka 2005. godine bio je na mjestu časnika za vojnu povijest u Odsjeku za vojnu povijest Odjela za združenu doktrinu i vojnu povijest pri Zapovjedništvu za združenu izobrazbu i obuku “Petar Zrinski” u Zagrebu (bivša HVU). Do 2003. godine dočasnicima i časnicima predavao je hrvatsku povijest od VII. stoljeća do završetka Domovinskoga rata (s naglaskom na vojnu povijest), a od 2003. do 2005. godine na Visokoj dočasničkoj školi u Jastrebarskom predavao je predmet Vojna povijest – Operacije oružanih snaga Republike Hrvatske u Domovinskom ratu (1991. – 1995.). Od 2005. godine ravnatelj je Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata. Od školske godine 2008./2009. na Hrvatskim studijima na poslijediplomskom studiju predaje obvezni kolegij “Vojna povijest – s posebnim osvrtom na Domovinski rat” Inicijator je i jedan od dvojice autora dvojezične (hrvatsko-engleske) knjige Povijest Hrvata – ilustrirana kronologija (Multigraf, Zagreb, 2003.). Surađuje s Leksikografskim zavodom u pisanju priloga za leksikografska izdanja i prijavljen je na znanstveni projekt “Atlas Domovinskog rata” (od 2007.).

Dakle, ako tko kuži što je bilo, to je Nazor koji je povjesničar i koji je sudjelovao u Domovinskom ratu!

TKO JE SINIŠA TROHA?

Tko je Siniša Troha, kojeg je također okrznuo Mostov Miletić? On je 8. listopada 2022. godine na izborno-izvještajnoj sjednici Sabora Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi izabran za novog predsjednika i to jednoglasno!

- Siniša Troha rođen je u Vinkovcima, 18. lipnja 1970. godine, otac je šestero djece te je u braku s Mirjanom Troha. Umirovljeni je časnik Hrvatske vojske koji iza sebe ima hvale vrijedan ratni put. Sudjelovao je u obrani Republike Hrvatske na bojištima Banije, Like, Slavonije i Dalmacije. Karijeru je započeo u MUP-u kao policajac, a kasnije i policajac detektiv na odjelu za organizirani kriminal.

Na vlastiti zahtjev prešao je u 9. gardijsku brigadu „Vukovi“, gdje je obnašao dužnosti zapovjednika voda, zamjenika zapovjednika izvidničke satnije, zapovjednika izvidničke satnije, zapovjednika satnije za međunarodne vojne operacije i časnika za obavještajne poslove. Svoj život posvetio je doškolovanju, unaprjeđivanju znanja i vještina, stoga je uz završenu Srednju školu za unutarnje poslove završio temeljnu (razina vod/satnija) i naprednu (razina satnija/bojna) časničku školu, te obuku za osposobljavanje časnika za rad u međunarodnom okruženju, sudjelovanju u međunarodnim vojnim misijama i operacijama u Centru za obuku međunarodnih vojnih operacija. Na „Military Joint Multinational Readiness Center“ u Hohenfelsu, glavnom centar za borbenu obuku američke vojske, europskih saveznika i partnera, 2008. godine stječe status mentora za sposobnosti opservacije i mentoriranja Afganistanske vojske kao i njeno povezivanje s koalicijskim snagama (OMLT). U istom Centru 2012. godine završava tečaj za mentora za sposobnost opservacije i mentoriranja afganistanske policije i povezivanje s koalicijskim snagama (POMLT), a u Zagrebu završava tečaj komunikacije i mentoriranja Obrazovnog centra za unutarnje poslove. Sudjelovao je u vojnim misijama u Afganistanu i Siriji - navodi se u negovoj biografiji. 

TKO JE ZORAN MARAS?

Zoran Maras, diplomirani je kriminalist, ratni pripadnik jedinice specijalne policije “Omege” iz Bjelovara, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata. O sebi je jednom prilikom 2019. rekao: 

- Ja sam Zoran Maras, rođen 8.12.1968. godine u Splitu. Trenutno živim u Bjelovaru, gdje sam doselio iz Imotske krajine s 12 godina, ali tamo je ostala kuća i mislimo se vratiti. Po struci sam diplomirani kriminalist. Samohrani sam otac kćerke koja je trenutno na studiju psihologije u Zadru, četvrta godina. Hrvatski sam ratni vojni invalid, ranjen u 12. mjesecu 1991. godine u glavu na ratištu u Pakracu. Trenutno sam u mirovini, ali sam aktivan u svojoj privatnoj firmi i kao predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata.

U rat sam stupio 1990. godine kao tadašnji pripadnik MUP-a s obzirom na to da sam prethodno pohađao srednju policijsku školu. Mogu reći da sam bio među prvima koji su iz bivšeg sustava prihvatili Prve hrvatske redarstvenike. Oni su u to vrijeme bili primljeni zbog nacionalne strukture u bivšem SUP-u. Što se tiče motivacije, osnovna motivacija je bila borba za demokraciju i rušenje totalitarnog komunističkog režima. Motivacija je bila i borba protiv tadašnje osvajačke velikosrpske politike Slobodana Miloševića s ciljem stvaranja Velike Srbije. To mogu sažeti u jednoj rečenici. Ja za sebe kažem da sam bio hrvatski branitelj, a ne da sam to sada, a hrvatski branitelji su se borili isključivo za demokraciju i samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku. Motivacija je također bila i referendum hrvatskog naroda o samostalnoj hrvatskoj državi. U grubo, motivirao nas je srpski narod koji nas je htio osvojiti, a mi smo rekli „E nećete!“.

Moji prvi ratni dani su bili neizvjesni u svakom slučaju. Kao dragovoljcu, kad gledam od 1991. godine, bilo je vrlo teško. Nismo imali ništa, a niti država nije bila priznata. Snagu nam je davao samo hrvatski narod. Uvijek smo si postavljali pitanje što će biti s nama ako se ne obranimo i ako država ne bude priznata. No, to nas nije obeshrabrilo jer čovjek koji voli svoju domovinu, svoju obitelj, svoj narod i smatra da je to ispravan i iskren put, uvijek ima snagu koju crpi upravo iz toga. Smatram da svaki narod ima pravo ostvariti svoju samostalnost i osnovati svoju državu, poštivajući i druge narode bez obzira na vjeru, boju kože i nacionalnost.

Prvo sam bio u Pakracu od veljače, kada je došlo do razoružavanja hrvatske policije od strane srpskih paravojnih formacija i bivših milicajaca s ciljem proglašenja odcjepljenja od Republike Hrvatske i pripajanja Srbiji. Taj događaj se smatra početkom Domovinskog rata jer ima sve elemente ratnog djelovanja, a ujedno je označio i početak mog ratnog puta. Nakon Pakraca sam bio na području Daruvara i Grubišnog polja, zatim u Glini gdje smo prvi put bježali. Nakon toga smo se vratili u matičnu bazu u Bjelovar iz koje sam otišao u Kostajnicu. 1991. godine sam ponovo bio u Pakracu nekoliko puta, sve do 12. mjeseca kada sam bio ranjen. Nakon rehabilitacije u trajanju od 9 mjeseci sam sudjelovao i u oslobađanju tadašnje kasarne u Doljanima kod Daruvara i Bjelovaru i pokušaju spašavanja hrvatskih branitelja iz Kusonja.

Također bih spomenuo i sudjelovanje u akciji Otkos 10, prvoj oslobodilačkoj akciji 1991. godine. Bilo je tu još svega, bio sam svugdje po malo. Sudjelovao sam i u akcijama Maslenica, Medački džep, Bljesak i Oluja. Na jugu sam proveo efektivno u smjenama možda godinu i pol dana. Nakon oslobađanja dubrovačkog područja, Konavala, Cavtata, smo kao pripadnici specijalne policije čuvali granicu s Crnom Gorom koja je bila linija razdvajanja. S obzirom na Mirovni sporazum koji je tada bio na snazi, vojska nije mogla tamo biti već samo specijalna policija. Na Velebitu sam u smjenama proveo ukupno oko godinu i pol dana...- navodilo se na portali Identitet u sklopu projekta “Branitelji u društvu”. 

Veteranske udruge i ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor izrazili su u utorak zabrinutost zbog toga što je mimohod navijača u Kninu održan bez službene državne zastave, uz isticanje HOS-a i umanjivanje uloge drugih postrojbi, te osudili podizanje desne ruke i veličanje totalitarnih režima.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Oslobodilačkom vojno-redarstvenom operacijom “Oluja” u kolovozu 1995., u vojnom smislu, završio je rat na ozemlju Republike Hrvatske i onemogućena je realizacija velikosrpskoga projekta stvaranja jedinstvene srpske države sa zapadnom granicom duboko na području Republike Hrvatske. Datum oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Knina, u koji su u prijepodnevnim satima 5. kolovoza 1995. ušli pripadnici 7. i 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. Pobjeda hrvatskih snaga u “Oluji” jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana pobjeda Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, odnosno sloboda njezinih građana te teritorijalna cjelovitost i njezin opstanak u međunarodno priznatim granicama. Stoga već 30. godina svakog 5. kolovoza s istim ushićenjem i emocijama gledamo podizanje hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi. To je zastava slobode, demokracije i pobjede.

Tridesetu obljetnicu vro „Oluja“ proslavili smo nizom događaja i koncerata te impresivnim vojnim mimohodom, kojima su ispunjene ponosom nazočile mnoge Hrvatice i Hrvati, a vjerujemo i brojni pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Među njima bio je velik broj mladih ljudi i djece, rođene u slobodi, što znači da Hrvatsku imamo kome ostaviti. Simbolički, a nama vrlo emotivno, taj se čin dogodio kada smo na vojnom mimohodu zastavu Republike Hrvatske, pod kojom smo se borili i bili spremni poginuti u Domovinskom ratu, dostojanstveno uručili kadetima Oružanih snaga RH, novoj generaciji Domovini vjernih, koja zna što je bilo.

Dan pobjede prepoznale su i hrvatske navijačke skupine odajući počast „Oluji“ na utakmicama svojih klubova, a posebice navijačkim mimohodom u Kninu 5. kolovoza ove godine, čime su svoje suparništvo na klupskim razinama toga dana podredile nacionalnom zajedništvu, koje je bilo glavni temelj obrane i pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu. I koje je temelj naše budućnosti! Taj je čin hvale vrijedan i podržavamo ga, no duboko nas je ražalostilo i zabrinulo to što ispred navijača u mimohodu nije bila službena zastava Republike Hrvatske, onakva kakva je na tvrđavi hrvatskog kraljevskog grada Knina podignuta upravo 5. kolovoza, zbog čega svake godine hodočastimo u Knin. Onakva kakvu je Torcida kreirala u predivnoj koreografiji na utakmici protiv NK Gorice na Poljudu. Nezamislivo nam je slavlje ili obilježavanje bilo kojega događaja iz Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj bez njezine službene zastave istaknute na primjerenom mjestu. Njezin izostanak u takvim prigodama svojevrsno je nepoštivanje poginulih za Republiku Hrvatsku, pa vjerujemo da se to neće ponoviti. Hrvatska je iznad svih i svega!

Također, mimohod navijača nije bio predvođen zastavom ili znakovljem gardijskih brigada koje su oslobodile Knin – 4. i 7. gardijskom brigadom, niti znakovljem bilo koje druge postrojbe HV-a, HVO-a i specijalne policije, nego zastavom HOS-a, postrojbe koja nije ni sudjelovala u „Oluji“ i koja se već neko vrijeme u dijelu javnosti promovira nesrazmjerno s njenom ulogom u Domovinskom ratu, pa se pitamo koja je stvarna namjera tako organiziranoga mimohoda?! Kao što nije utemeljeno negirati sudjelovanje postrojbi HOS-a u obrani Hrvatske, nema razloga ni preuveličavati njihovu ulogu u Domovinskom ratu. Neutemeljeno favoriziranje bilo koje postrojbe iz Domovinskog rata u odnosu na druge može uzrokovati podjele u našem društvu i katastrofalne posljedice za budućnost Hrvatske. Jednako tako, ništa dobro ne može donijeti dizanje desne ruke u zrak i veličanje totalitarnih režima, jer u tome nema ništa ljudsko, a što nije ljudsko ne može biti ni hrvatsko. Stoga smo, radi sprečavanja daljnjeg falsificiranja povijesti, kao izravni sudionici operacije otvoreni i spremni za suradnju u organizaciji sljedećega navijačkoga mimohoda.

Ne odričemo se niti jedne hrvatske postrojbe koja je časno sudjelovala u Domovinskom ratu, našu poginulu braću i sestre po oružju koji su časno branili hrvatski teritorij nikada nećemo zanijekati, bez obzira na znakovlje pod kojim su ili s kojim su poginuli. Protivimo se zabrani bilo kojega od znakovlja postrojbi koje su branile i oslobađale Hrvatsku u Domovinskom ratu, no istodobno ne pristajemo da nas se, kako je u svojem govoru na svečanosti u Kninu kao predstavnik hrvatskih branitelja poručio i pripadnik 4. gardijske brigade Borislav Lapenda Lav, povezuje s bivšim režimima. Hrvatskoj slobodu i demokraciju te suverenost i međunarodno priznanje od demokratskih država svijeta, u punini značenja tih pojmova, nisu izborili ni ustaški ni komunistički režimi!

Domovinski rat temelj je i ponos suverene i demokratske Republike Hrvatske. Taj je temelj demokratski i slobodarski, stoga svaka proslava i svako obilježavanje događaja iz Domovinskog rata treba ostati u okvirima toga razdoblja hrvatske povijesti i uz zastavu Republike Hrvatske. Odmaknimo se od totalitarnih ideologija iz Drugog svjetskog rata i uživajmo u slobodi i demokraciji izborenoj pobjedonosnom “Olujom” te zastavi slobode, demokracije i pobjede koja se 5. kolovoza 1995. ponosno zavijorila na tvrđavi hrvatskoga kraljevskoga grada Knina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. listopad 2025 21:07