Ako se predstava izvede, bacit ću bombu na pozornicu! – tim je riječima, kako je prije nekoliko dana podsjetio portal Telegram, lokalni predsjednik SUBNOR-a priprijetio davne 1976. godine na vijest da u Šibenik stiže legendarna "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ Ive Brešana u izvedbi zagrebačkog Teatra &TD. Nesretnog je prvoborca, kako u istom tekstu podsjeća književnikov sin redatelj Vinko Brešan, na taj čin naveo netko u Šibeniku rekavši mu kako se lik kontroverznog Bukare iz ove groteskne tragikomedije temelji upravo na njemu.
Posljednjih tjedana i mjeseci, a i prije benkovačkog "canceliranja" festivala "Nosi se“ pod pritiskom tamošnjih ratnih veterana iz Domovinskog rata, u javnosti su se počele vući paralele između djelovanja današnjih (pojedinih) veteranskih i dragovoljačkih udruga DR-a i nekadašnjeg SUBNOR-a, Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije, proizašlog nakon Drugoga svjetskog rata. SUBNOR-ovcima je glavni cilj bilo promicanje i zaštita tekovina antifašističke borbe i partizanskog pokreta te politike Saveza komunista Jugoslavije, a zbog njihova utjecaja loše se pisalo svima, svakako i kulturnjacima, koji bi taknuli u te svetinje.
Osobno iskustvo iz Vodica
Danas, nakon "odgode" benkovačkog festivala "Nosi se“, i kada iz pojedinih braniteljskih udruga DR-a stižu poruke tipa „mi želimo ovakve političke manifestacije, koje nikako nisu kulturna događanja, staviti na pravi kolosijek“ (šibenski veteran Domovinskog rata o festivalu FALIŠ – Festivalu alternative i ljevice Šibenik), kada se iz Koordinacije braniteljskih i stradalničkih udruga grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije "zbog sve učestalijih pokušaja iskrivljavanja i ismijavanja vrijednosti Domovinskog rata“ traže izmjene Kaznenog zakona kojima bi se uvelo kazneno djelo poricanja njegovog obrambenog i oslobodilačkog karaktera te zabrana javnog veličanja jugoslavenskog i velikosrpskog narativa“ – usporedbe "modusa operandija“ braniteljskih udruga iz Domovinskog rata i nekadašnjeg SUBNOR-a sve su glasnije.
Koliko se one osnovane, koliko se u djelovanju dijela veteranskih udruga iz Domovinskog rata prepoznaje ‘rukopis‘ SUBNOR-a (koji oni s gnušanjem odbacuju), svjedočimo li možda djelovanju koje svoje uzore crpi u agitpropovskoj politici, odnosno djelovanju nalik onome nekadašnjeg Državnog odjela za agitaciju i propagandu – koji je kao produžena ruka Komunističke partije pažljivo skrbio o širenju socijalističkih ideja i ideala Titova režima, uz požrtvovnu zainteresiranost za kulturu, film, kazalište, glazbu, izdavaštvo i sl.
Kako se ti modeli preslikavaju na današnje društvo? – neka su od pitanja o kojima razgovaramo s povjesničarom i sveučilišnim profesorom Hrvojem Klasićem. Podsjećamo kako je Klasić i sam prije pola godine doživio sličnu sudbinu u Vodicama, kada mu je otkazano gostovanje na promociji reizdanja knjige Vitomira Gradiške "Primorska četa" o partizanima s vodičkog područja. Dodajmo kako je tada predsjednik udruge antifašista Vodice Josip Zanze, jedan od urednika knjige, obrazložio kako je Klasiću sugerirao da ne dolazi u Vodice nakon što je vidio poruke na internetu prema kojima je taj događaj bio "promocija komunizma i partizana“ a da su se u komentarima javljali "neki članovi braniteljskih udruga i neki vijećnici Gradskog vijeća Grada Vodica“.
Zarobljeni u prošlosti
Profesor Klasić danas za Slobodnu Dalmaciju kaže kako nakon najnovijih pritisaka vezanih za kulturne manifestacije u Benkovcu i Šibeniku, kao i nekih ranijih odgađanja gostovanja pjevača iz Srbije, poput Bajage ili Lepe Brene, nema dvojbi o sličnosti djelovanja SUBNOR-ovih prvoboraca i određenih udruga veterana i dragovoljaca Domovinskog rata:
- Razlika je utoliko što je u Jugoslaviji djelovala jedna veteranska organizacija iz NOB-a, to jest bivših partizana, a u Hrvatskoj danas imamo više različitih veteranskih i dragovoljački organizacija Domovinskog rata. Nažalost, u posljednje vrijeme gledamo sličnosti – da dio ljudi koji su bili u ratu a nakon njegova završetka nisu kvalitetno nastavili sa životom, nisu se zaposlili ili ostvarili u nečemu drugom, ostaju zarobljeni u prošlosti. Sudjelovanje u jednom ili drugom ratu, svejedno, bio je vrhunac njihova života. Oni koji nakon rata nisu uspjeli krenuti naprijed našli su se u konfuznoj situaciji kada su shvatili da više nisu tako bitni kao onda kad su nosili uniforme – smatra povjesničar Klasić, dodajući kako je nakon oba rata velik dio boraca ipak ostvario različite privilegije, bilo kada je riječ o zapošljavanju, bilo drugim materijalnim pogodnostima.
- SUBNOR-ovci nisu bili samo dio te organizacije. Bilo ih je i u Komunističkoj partiji, Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije, komisiji za pregled filmova, dakle cenzorskoj komisiji, koja je odlučivala o podobnosti pojedinih filmova, itd. Dakle, djelovali su kroz različite organizacije. Prisjetimo se, recimo, slučaja iz 1984. godine kada je na koncertu sarajevskog benda "Zabranjeno pušenje“ u Rijeci tadašnji frontmen grupe Nele Karajlić uzviknuo "Crk‘o maršal“. Mislio je na gitarsko pojačalo Marshall koje je otkazalo, ali se zbog asocijacije na maršala Tita digla "kuka i motika" koja je krenula upravo od SUBNOR-ovaca iz Bosne i Hercegovine. I ja sam se u svome doktorskom radu bavio filmom "Devastacija jednog osmijeha“, pričom o Arifu Heraliću, čovjeku koji je u bivšoj državi završio na novčanici "hiljadarke“ s rudarom. Uzeli su ga kao "manekena“ za tu novčanicu, ali za to nikada nije bio plaćen, što je SUBNOR opravdao time da nije živio moralno, da je pio i slično – prisjeća se profesor Klasić.
- Jedno je njegovati tradiciju, a drugo polagati monopol na činjenice i događaje iz rata. Neke stvari treba ostaviti povjesničarima, znanstvenicima. Ne može biti mjerodavan tumač povijesne istine samo vojnik koji je sudjelovao u ratu i obnašao svoju dužnost – smatra Klasić. Znamo, kaže on, koliko je ljudi sudjelovalo u Domovinskom ratu, a u zadnje vrijeme vidimo kako je u prvom planu manje od stotinu pripadnika njihovih udruga iz Benkovca, Šibenika, koji sigurno ne predstavljaju cijelu braniteljsku populaciju.
Pozitivci partizani
- Većina branitelja iz Domovinskog rata koja je nastavila sa životom sigurno se borila i za slobodu i pravo na različita mišljenja – uvjeren je Klasić.
Za njega nema dvojbi oko toga da je Hrvatska (i) antifašistička država, da su to i ustavne vrijednosti, a za partizane kaže kako su bili hrabri, da su se goloruki suprotstavili daleko mnogoljudnijem neprijatelju, da su za slobodu bili spremni dati i svoj život te da je sramota današnjeg društva što se reći za nekoga da je partizan smatra pogrdnim, premda su među njima bili i ljudi poput Franje Tuđmana, Janka Bobetka…
- Oni su bili prvi i iskreni hrvatski branitelji, a JNA koja je rušila Vukovar nema ništa s tim. Nevjerojatno mi je da su se pojedini branitelji iz Domovinskog rata počeli vezivati za "Za dom spremni“ umjesto da im imponira sličnost s požrtvovnim i hrabrim ljudima poput partizana, a ne s izdajicama i kukavicama – poručuje Klasić. SUBNOR je, kaže, radio i brojne dobre stvari, poput borbe za socijalna prava, obrazovanje i zdravstvenu skrb svojih članova, ali u onom trenutku kad su se počeli smatrati cenzorima u kulturi, politici pa i moralu i jedinim pravim tumačima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, crta je prijeđena.
- Oni nisu bili educirani za tumačenje prošlosti jer, kao i većina branitelja nakon Domovinskog rata, oni mogu govoriti samo o svom ratnom putu. I Drugi svjetski rat i Domovinski rat bili su oslobodilački, ali u njima je bilo i zločina i to treba sagledati i s te strane. Da, ima sličnosti u djelovanju i jednih i drugih veterana, ali danas je je tim gore jer živimo u demokratskom društvu – tumači profesor Klasić i objašnjava:
- Ako su ljudi poput Lepe Brene ili Bajage prekršili zakon, onda ih treba procesuirati pravna država. Ako nisu prekršili zakon, onda ih treba pustiti da rade, a ne sprječavati jer u tom slučaju kršitelji su zakona ovi drugi – dodaje Klasić.
Zakoni su iznad razlika u mišljenjima
- Ne moramo svi misliti isto, ne moramo se ni slagati oko svega, ali priječiti nekome da radi svoj posao zadire već i u ustavne slobode. Svi imaju pravo imati drukčije mišljenje, ali zakoni se moraju poštivati. Ako jednom popustimo, otvaramo Pandorinu kutiju. Iz govora mržnje lako krene i djelovanje iz mržnje - upozorava on.
Klasić ipak ne smatra da je djelovanje pojedinih veteranskih udruga iz Domovinskog rata na liniji agitpropa, jer, ističe, danas imamo slobodne medije i većina njih oštro je kritizirala i osudila ponašanja benkovačkih veterana.
- Agitpropovsko ponašanje vidim više kod HDZ-a nego kod branitelja, za što su odgovorni oni HDZ-ovci koji otvoreno koketiraju s desnim biračkim tijelom, pazeći valjda da im se ne ponove "otpadnici" poput Pašalića, Hasanbegovića, Penave. Licemjerno je što neki od tih koji im se ulizuju i sami potječu iz zlatne komunističke mladeži, a u obrani digniteta Domovinskog rata nisu bili tako agilni 1991. kada je trebalo uzeti oružje u ruke – kritizira Klasić.
Završno, osvrćući se ponovno na današnje pritiske i inicijative koje dolaze iz pojedinih braniteljskih udruga oko (po njima) ‘nepoćudnih‘ kulturnih festivala, Klasić zaključuje:
- Isti rukopis poput SUBNOR-ova vidimo u tome da si netko uzima za pravo jedini posjedovati monopol na istinu i tumačenje povijesti. To se možda moglo u nedemokratskom društvu. Ali, zar danas, pobogu, želimo vratiti takvo društvo iz kojega smo poželjeli izaći i protiv kojega smo se borili?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....