Sezona je žetve, ali među seljacima vlada nezadovoljstvo zbog niske otkupne cijene pšenice. Sve glasnije se postavlja pitanje: hoće li, ako je pšenica tako jeftina, pojeftiniti i kruh?
Otkupna cijena pšenice ove godine kreće se oko 16 centi po kilogramu, što je znatno niže od očekivanog i često ispod granice isplativosti. Usporedbe radi, prošle godine cijena je bila oko 25 centi po kilogramu, a proizvodni troškovi – uključujući gorivo, gnojivo, sjeme i radnu snagu i dalje rastu.
-Za kilogram pšenice dobijem manje nego što platim litru vode u trgovini, žali se jedan slavonski proizvođač. Ako nam već ruše cijene, hoće li barem kruh pojeftiniti za potrošače? Ili smo opet jedini koji gube-pita se.
Međutim, trgovačke marže, troškovi transporta i prerade, te konstantna inflacija znače da krajnja cijena kruha gotovo sigurno neće pratiti pad otkupne cijene sirovine. U pekarnicama širom zemlje cijena osnovnog kruha i dalje je oko 1,20 do 1,50 eura po štruci, a cijene specijaliziranih i "zdravih" vrsta još su više.
Poljoprivrednici sve češće ističu da su, bez državnih intervencija ili reguliranog tržišta, prisiljeni prodavati ispod cijene, dok pekarski sektor i trgovački lanci zadržavaju ili čak povećavaju cijene. U igri je i uvoz jeftinije pšenice, često iz zemalja izvan EU, što dodatno ruši domaće tržište.
-Mi bismo rado snizili cijene kad bismo mogli živjeti od svoje zemlje, poručuju seljaci. No za sada, čini se da će teret niskih otkupnih cijena opet pasti isključivo na njihova leđa dok potrošači i dalje plaćaju punu cijenu za komad kruha.
Iako je pšenica osnovna sirovina za kruh, njezin udio u konačnoj cijeni proizvoda iznosi tek oko 10 posto. To znači da i znatan pad cijene pšenice ne mora znatno utjecati na cijenu kruha.
Primjerice, ako štruca kruha košta 1,50 eur, sirovina iz pšenice (brašno) u toj cijeni vrijedi oko 15 centi. Čak i ako se pšenica otkupi 30 posto jeftinije, to bi smanjilo cijenu kruha možda za 3–5 centi, ali to se u praksi ne događa.
Kada pšenica poskupi, to se brzo prenese na cijenu kruha "jer su troškovi skočili". Ali kada pšenica pojeftini, rijetko se dogodi suprotan proces i kruh i dalje ostaje po istim ako ne i većim cijenama.
S druge strane, pekari se žale na porast troškova poslovanja prije svega energije, rada, ambalaže i prijevoza. Cijene električne energije i plina za industrijske peći porasle su i do 100 posto u posljednje dvije godine, a minimalna plaća i ostali doprinosi također rastu. Troškovi dostave, goriva i logistike samo dodatno podižu konačnu cijenu proizvoda.
Cijene kruha i peciva i dalje će rasti, a pšenica i oni koji je proizvode guraju se na margine društva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....