Španjolski skandal s grobnicama Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića posljednjih je godina opet postao političko pitanje – kako u Španjolskoj, tako i u Hrvatskoj i BiH. Rasprava o njihovim posmrtnim ostacima ovih se dana dodatno prelila u domaću politiku nakon što je saborski zastupnik Josip Dabro, na slavonskim pokladama, zapjevao stih „U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata“, aludirajući na ustaškog poglavnika.
Pjesma i politička eksplozija
Bivši ministar poljoprivrede i aktualni saborski zastupnik DP‑a Josip Dabro snimljen je na lokalnim pokladama kako, uz pratnju harmonikaša koji su se kasnije pokazali kao policajci, pjeva stihove posvećene Anti Paveliću. Snimka je završila u javnosti i pretvorila se u ozbiljan politički skandal koji opterećuje vladajuću koaliciju i otvara pitanje tolerancije prema ustaškoj simbolici i revizionizmu.
Dok u Saboru traju rasprave o Dabrinu ispadu, ponovno se aktualizira priča o samoj madridskoj grobnici Ante Pavelića, koju i u Španjolskoj dobar dio javnosti doživljava kao izvor srama i neugode. Tekstovi iz španjolskih i regionalnih medija podsjećaju da Pavelić nije tek “lik iz pjesme”, nego odgovorni vođa režima koji je provodio rasističke zakone i masovne zločine.
Španjolski socijalisti i “grobnica od skandala”
Još 2018. pojavila se ozbiljna inicijativa ljevice u Španjolskoj da se u sklopu reforme zakona o povijesnom sjećanju, koji je trebao raskrstiti s nasljeđem diktature Francisca Franca, riješi i pitanje grobova istaknutih stranih fašista na španjolskom tlu. Neki su tamošnji političari htjeli ekshumirati posmrtne ostatke Vjekoslava Maksa Luburića, zapovjednika logora Jasenovac, koji je ondje živio pod zaštitom frankističkog režima do ubojstva 1969. godine.
Gradonačelnik Carcaixenta (mjesta u kojem je Luburićev grob) Paco Salom, član ljevičarske stranke Compromís, razmatrao je svojedobno mogućnost da kroz izmjene zakona zatraži da Hrvatska preuzme Luburićeve ostatke, a u istoj kombinaciji spominjala se i mogućnost premještanja posmrtnih ostataka Ante Pavelića iz Madrida. Udruga “Grupa za obnavljanje povijesnog sjećanja” tvrdila je da bi novi zakon trebao onemogućiti da grobovi ratnih zločinaca budu mjesta okupljanja ekstremne desnice, te omogućiti da se tijela premjeste na diskretnije lokacije ili vrate u zemlje podrijetla.
No, kad je riječ o Paveliću, pravne prepreke pokazale su se tvrdokornima: on je pokopan u obiteljskoj grobnici na javnom groblju San Isidro, koju je njegova obitelj regularno kupila, a u njoj počivaju i supruga i djeca. Svako oduzimanje takve privatne imovine bilo bi protivno španjolskom zakonu, pa se inicijativa za njegovo izmještanje zasad svela na političke poruke i povremene kampanje u medijima.
Grob u Madridu kao mjesto kontroverzi
Pavelićev grob nalazi se na groblju San Isidro u Madridu, starom gradskom groblju na kojem se od 19. stoljeća sahranjuju plemićke i ugledne obitelji. Grobnica obitelji Pavelić uredno je označena, što ju je tijekom godina pretvaralo u diskretno, ali prepoznatljivo hodočasničko mjesto dijela ekstremne desnice, kako španjolske, tako i hrvatske emigracije.
U proljeće 1996., dok je bio zvijezda španjolske Primere i svježe pojačanje Real Madrida, Davor Šuker fotografirao se uz Pavelićev grob, što je u javnosti isplivalo tek 2010. godine i izazvalo burne reakcije. Tadašnji izbornik Miroslav Ćiro Blažević branio je Šukera tvrdnjom da se radilo o “zajebanciji” i podsjećao da je Šuker imao bliske prijatelje među srpskim nogometašima, uz apel da se prestane stalno vraćati u ratnu prošlost.
Kao posjetitelj Pavelićeva groba 2003. naknadno se spominjao i tadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić, koji je kasnije javno objašnjavao da je grob posjetio “turistički i iz znatiželje”, zajedno s grobom Francisca Franca, nazvavši Pavelića “nesretnom osobom iz hrvatske povijesti”. Najnoviji fizički napad na grobnicu zabilježen je 2019., kada je grob u Madridu išaran crvenom bojom, uz nacrtane simbole srpa i čekića, petokraku i natpise SKOJ.
Pavelić: biografija, atentat, smrt
Ante Pavelić rođen je 1889. u selu Bradina kraj Konjica u današnjoj BiH i po struci je bio odvjetnik. Kao vođa Ustaškog pokreta došao je na vlast 1941. stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske, marionetske tvorevine pod okriljem nacističke Njemačke i fašističke Italije. Njegov režim uveo je rasne zakone po uzoru na nacističke, a kroz mrežu logora, uključujući Jasenovac, provodio masovne progone i likvidacije Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista. Pavelić se u Jasenovcu nije libio ni ubijanja Hrvata, njih tisuće su ubijeni jer se nisu slagali s njegovim režimom.
Sam kraj rata Pavelić dočekuje u bijegu: nakon sloma NDH preko Austrije i Rima završava u Južnoj Americi, gdje dobiva utočište u Argentini pod Perónovim režimom. Jugoslavenska UDBA kontinuirano prati njegov emigrantski krug i 1957. godine na njega je u Buenos Airesu izvršen atentat – preživio je, ali je zadobio teške ozljede od kojih se nikada nije u potpunosti oporavio.
Pod pritiskom međunarodnih okolnosti i nakon atentata Pavelić se seli u Španjolsku, gdje Franco pruža zaklon nizu europskih fašista, ali uz uvjet da se ne bave političkom aktivnošću. Umro je 1959. u Madridu u 71. godini života, nakon višegodišnjih zdravstvenih komplikacija izazvanih atentatom i izbjegličkim životom. Iako ga dio emigracije i danas romantizira, povijesni radovi bilježe da je i u ustaškim krugovima bio predmet gorčine: mnogi su ga optuživali da je pri bijegu iz NDH ostavio svoje ljude na cjedilu i da je brigu o vlastitom spasu stavio ispred odgovornosti za suradnike i vojnike.
Luburić, UDBA i španjolska epizoda
Vjekoslav Maks Luburić, jedan od najzloglasnijih ustaških časnika i zapovjednik logora Jasenovac, nakon rata nalazi utočište u Španjolskoj gdje živi pod imenom Vicente Roca i razvija tiskaru i političku emigrantsku infrastrukturu. Za razliku od Pavelića, nastavlja otvorenu političku djelatnost protiv Jugoslavije, organizira publikacije i održava kontakte s radikalnim emigrantskim krugovima, zbog čega ga UDBA smatra visokim prioritetom.
Godine 1969. agent jugoslavenske Službe državne sigurnosti infiltriran u njegovu tiskaru ubija ga u kući u Carcaixentu, čime završava i njegova španjolska epizoda, ali ne i spor oko njegova groba. Danas se Luburićevi posmrtni ostaci nalaze na lokalnom groblju u Carcaixentu, a dio stanovnika se protivi ekshumaciji ističući da je ondje “bio potpuno integriran”, dok ljevica upozorava da je riječ o mjestu hodočašća radikalne desnice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....