Ma nema mista na svitu di nema Dalmatinca i di ga mi ne možemo pronaći.
Tako smo prije dva dana pronašli Splićanina na Grenlandu, na tom "ledenom otoku" koji je u posljednje vrijeme u središtu svjetske medijske pažnje zbog želje američkog predsjednika Donalda Trumpa da osvoji taj otok.
Naš grenladski Dalmatinac ili dalmatinski Grenlanđanin nije ribar, nije tragač za blagom, nije istraživač, već je liječnik, specijalist psihijatar star 42 godine i zove se Goran Mijaljica i iz Splita je.
Vrlo rado se odazvao na razgovor za naš serijal "Dalmatinci po svitu", ali je imao jedan uvjet. "Ne želim ništa govoriti o politici, jer o politici znam malo i na nju ne mogu utjecati", rekao nam je dr. Mijaljica, što smo mi, naravno, ispoštovali.
Psihijatrija u Londonu
Važno je napomenuti da dr. Mijaljica trenutačno nije na Grenlandu, već u Londonu, gdje ga je "odveo" posao i tamo će raditi godinu dana, a nakon toga, tko zna, možda se opet vrati na Grenland.
Prvo smo našeg sugovornika zamolili da se predstavi javnosti.
- Rođen sam prije 42 godine i liječnik sam. Specijalizirao sam psihijatriju i specijalist sam postao 2015. godine. Tu sam granu medicine specijalizirao za Psihijatrijsku bolnicu na otoku Ugljanu, a specijalizaciju sam obavljao na Ugljanu, u KBC-u Split i najveći dio na Klinici za psihijatriju na Vrapču - kazuje dr. Mijaljica, koji je do sada imao "filmski" život.
Nedugo nakon završetka specijalizacije, krajem 2016. godine, naš sugovornik odlazi "trbuhom za kruhom" u Švedsku.
- Oduvijek sam volio putovati i htio sam živjeti u inozemstvu, odnosno vidjeti kako je to vani raditi. Tako me život i posao odveo u Švedsku, a potom sam nakon nekoliko godina završio u Norveškoj, odnosno Grenlandu. Imao sam "izlete" po nordijskim zemljama, pa sam tako radio i u Danskoj, u Centru za žrtve tortura, mučenja.
Taj rad po nordijskim zemljama me obogatio i kao čovjeka i kao liječnika, jer sam vidio na kakve sve probleme ljudi nailaze i u ovim vrlo bogatim državama.
Zašto sam završio u Londonu? Pa iz jednostavnog razloga jer sam dobio odličnu ponudu za rad, ali i zbog toga jer ću prvi put raditi "metropolitansku" psihijatriju, jer je London višemiljunski grad - ističe dr. Mijaljica.
Kako ste završili na Grenlandu?
- Oduvijek sam želio posjetiti taj otok. Uvijek me privlačio i fascinirao. Jednom sam prilikom kao turist bio na Islandu i postojala je mogućnost jednodnevnog posjeta Grenlandu. No, to je bilo jako skupo jer se putovalo avionom, a na Grenlandu bi bili samo nekoliko sati. I to tada nisam uradio.
No, nakon nekog vremena stupio sam u kontakt sa jedinom Klinikom za psihijatriju na tom otoku i budući da su njima tamo nasušno potrebni liječnici, kao i u cijeloj Europi, ja sam se zaputio na taj otok. Tamo sam boravio tri puta, a najduže cijelo ljeto 2024. godine.
Fascinantna priroda
Znači, bili ste na "ljetovanju" na Grenlandu?
- A, nije to ljeto kao kod nas. Najviša temperatura tog ljeta je bila oko 12 Celzijevih stupnjeva, a temperatura mora je bila između sedam i osam stupnjeva. Inače, u Nuuku je toplije u odnosu na ostali dio Grenlanda, jer je on grad na obali, a u unutrašnjosti je zasigurno hladnije. Bilo je sunčanih dana i mogli ste na kavu sjesti, na otvorenom, u kratkim rukavima. No, vrijeme se jako brzo mijenja i čas je sunce, a već sljedeći čas sve oblačno. Sjećam se jedne snježne oluje po kojoj se jedva moglo hodati.
Grenland je predivan otok. Jako je zanimljiv i priroda je fascinantna. Taj Nuuk, glavni grad Grenlanda, ima oko 20 tisuća stanovnika, nalazi se na zapadnoj obali otoka i predivan je mali grad. Arhitektura mu je predivna, a ono što mi je ostalo u memoriji je slijetanje avionom u Nuuk. Kada se slijeće, ne vidi se kraj ledenim prostranstvima i to je ono što je fascinantno i što ostaje u sjećanju za cijeli život. To treba doživjeti. Znate, na Grenlandu nema šuma, sve je golo, sami led i neko arktičko raslinje.
Od čega pate Granlanđani, od kojih psihijatrijskih bolesti?
- Radi se o uobičajenim bolestima, ali ti sjeverniji krajevi možda imaju nešto više slučajeva depresije od naših južnih područja. Na žalost, na Grenlandu ima jako puno samoubojstava, a zbog čega, to je kompleksno reći. Smatra se da je razlog tome velika izolacija, kulturološki problemi, a i jako puno psihičkih trauma vezanih uz nagle društvene promjene.
Oni su na Grenlandu orijentirani od pamtivijeka na lov, nisu bili statičan narod, a to se sve promijenilo i nakon toga su nastale velike promjene u društvu. Sve to utječe na psihičko stanje pojedinaca.
Od čega se na Grenlandu živi, čime se bave?
- Najviše se bave ribarstvom, ali je Grenland jako bogat i zlatom, ostalim plemenitim metalima, raznim mineralima i zbog toga je interesantan ostatku svijeta.
Standard je dosta pristojan, što ne znači da nema dosta socijalne nejednakosti i moram reći da imaju jako puno beskućnika i taj je problem dosta vidljiv golim okom. Recimo u Nuuku, koji ima oko 20 tisuća stanovnika, ima između 400 i 500 beskućnika. Koliko mi je poznato, u Nuuku ima samo jedan smještaj za beskućnike u koji može stati njih 95.
Usporedbe radi, valja istaknuti da sam u Švedskoj svih mojih godina rada u toj zemlji bio u kontaktu s jednim ili dvoje beskućnika. Na Grenlandu su velika društvena raslojavanja, mlađi ljudi teško nalaze posao i velika većina njih dođe raditi i živjeti u Nuuk. Grenland je pet puta veći od Švedske, a ima samo 57 tisuća stanovnika.
Psihijatri u obilasku
Kako je bilo raditi na Grenlandu kao psihijatar?
- Ne Grenlandu nema stalno zaposlenog psihijatra i oni dolaze povremeno raditi iz Danske, a jedno vrijeme bio sam jedini psihijatar na Grenlandu. Bilo je jako zanimljivo i općenito je jedno odlično iskustvo. Jedina psihijatrijska klinika je u Nuuku, tako da psihijatri iz Nuuka idu u obalne posjete (terenski posjeti) u ostala mjesta.
U hrvatskom zdravstvu ima velikih lista čekanja i svi se zbog toga žale. Postoje li liste čekanja na sjeveru, na Grenlandu, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj?
- Ima, a pogotovo na Grenlandu, gdje nema dovoljno resursa (čitaj liječnika). U svim nordijskim zemljama nedostaje liječnika, ali ih ima zasigurno nešto više po glavi stanovnika nego u ostatku Europe.
U Hrvatskoj se pacijenti često žale da ih liječnik, do kojeg dođu nakon nekoliko mjeseci čekanja, pregleda za nekoliko minuta i samo nešto "naškraba" na papiru. Kako je to u nordijskim zemljama, koliko tamo vremena liječnik odvaja za pacijenta?
- Pa oko sat vremena, samo morate znati da u tim državama ima jako puno medicinske administracije koju psihijatar mora ispuniti. Oni liječnici koji otvaraju bolovanja imaju još više "piskaranja". Liječnici moraju jako puno papirologije ispuniti. Sve to ulazi u tih sat vremena s pacijentom.
Ono što je dobro jest činjenica da liječnici u nordijskim zemljama obično rade ili na poliklinici ili na odjelu. Najčešće ne rade i na jednom i na drugom bolničkom radilištu.
Dobro, ipak se moramo malo dotaknuti trenutačne situacije oko Grenlanda. Jesu li Granlanđani zabrinuti za svoju budućnost?
- Generalno su ljudi vrlo zabrinuti za svoju budućnost, a morate znati da još uvijek ima nerazjašnjenih odnosa i između Danske i Grenlanda. Na Grenlandu bi htjeli biti samostalni i stalno se raspravlja o tome mogu li oni kao narod opstati samostalno. Oni su bili danska kolonija, ali su postali tijelo sa samoupravom, odnosno dobili su autonomiju i sada su zemlja unutar Kraljevine Danske, zajedno s Farskim otocima.
Grenland je još 1985. izišao iz EU-a, ali su zajedno s Danskom članica NATO saveza. Imaju danske putovnice. Domicilino stanovništvo na Grenlandu su inuiti, njih skoro 90 posto, i oni su srodni s inuitima s Aljaske i Kanade i govore inuitskim jezikom (grenladskim jezikom) koji je izuzetno težak.
Boravak na Zanzibaru
No, ne volite samo hladne krajeve, jedno vrijeme radili ste i u Zanzibaru, otoku 25 kilometara udaljenom od Tanzanije.
- Je, istina je. Bolnica iz Norveške u kojoj sam radio imala je projekt međunarodne suradnje sa psihijatrijskom bolnicom u Zanzibaru i ja sam odlučio otići tamo na nekoliko mjeseci. Opet sam radio na odjelu.
U Zanzibaru smo na odjelu imali najviše pacijenata sa psihozama. Šokiralo me je da su u Zanzibaru psihijatri vodili i pacijente koji boluju od epilepsije, jer tamo nemaju neurologa. Radi se o državi s lošim resursima u kojoj postoje velike kulturološke razlike i oni trebaju dodatna ulaganja, prvenstveno više stručnjaka koji bi brinuli o bolesnicima.
Na Zanzibaru ima šest ili sedam psihijatara, a imaju oko 1,9 milijuna stanovnika. I ono što me najviše šokiralo, tamo ljudi, ako imaju neke psihijatrijske smetnje, ne idu prvo kod liječnika, već kod iscjelitelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....