Splitski stručnjak poručio: ‘Predsjednike sudova trebaju birati sami suci‘

Nakon tragičnog slučaja u Drnišu i informacija da u jednom predmetu rasprava nije bila zakazana više od dvije i pol godine, ponovno se otvorila javna rasprava o odgovornosti za stanje u pravosuđu i načinu izbora predsjednika sudova.

Dio javnosti smatra da bi ovlasti ponovno trebalo vratiti Ministarstvu pravosuđa, kao što je bilo prije reformi 2008. godine, dok drugi smatraju da bi predsjednike sudova trebali birati sami suci između sebe. Danas predsjednike bira Državno sudbeno vijeće (DSV).

O ovom problemu porazgovarali smo s doc. dr. sc. Mijom Galiotom, sucem Općinskog suda u Splitu, profesorom medijskog prava i medijske politike na Fakultetu komunikologije i medija Sveučilišta u Splitu, koji je ujedno i predavač na Pravnom fakultetu u Mostaru i predavač na poslijediplomskom studiju Pravnog fakulteta u Rijeci. Naš je sugovornik u dva mandata bio i član DSV-a, a u jednom od tih mandata bio je zamjenik predsjednika.

Odgovornost sustava

Kako gledate na raspravu vezanu uz tragediju u Drnišu?

– Takve tragedije uvijek otvore pitanje odgovornosti sustava, pa tako i pravosuđa. Kada javnost čuje da se u nekom predmetu rasprava nije zakazala dvije i pol godine, prirodno je da ljudi traže odgovor tko je odgovoran i tko kontrolira funkcioniranje sudova. U takvim situacijama često se ponovno otvara pitanje izbora predsjednika sudova jer se predsjednike doživljava kao osobe koje moraju osigurati organizaciju rada i učinkovitost suda – kazuje sudac Galiot.

Kakvo je vaše stajalište oko izbora predsjednika sudova?

– Mislim da treba biti vrlo oprezan s idejom vraćanja izbora predsjednika sudova pod izravni utjecaj Ministarstva pravosuđa. Hrvatska je upravo zbog europskih standarda i potrebe jačanja neovisnosti sudbene vlasti napustila model u kojem izvršna vlast ima dominantan utjecaj na izbor predsjednika sudova. Povratak na takav sustav mnogi bi doživjeli kao korak unatrag jer bi se otvorio prostor političkom utjecaju na sudove.

S druge strane, činjenica je da ni sadašnji sustav preko DSV-a nije imun na kritike. Dio sudaca i javnosti smatra da je DSV postao previše udaljen od stvarnog života sudova te da sami suci često nemaju dovoljno utjecaja na izbor osoba koje će voditi njihove sudove. Zato se sve češće pojavljuje ideja da predsjednike sudova neposredno biraju sami suci tih sudova.

Bi li takav model izbora predsjednika sudova koje biraju njihovi kolege suci i sutkinje imao kakve prednosti?

– Predsjednik koji dobije povjerenje većine sudaca imao bi jači profesionalni legitimitet i autoritet unutar samog kolektiva. Suci najbolje znaju tko zaista radi, tko ima organizacijske sposobnosti, tko zna upravljati sudom i tko uživa povjerenje kolega.

Nema modela bez rizika

Naravno, ni taj model nije bez rizika. U svakom kolektivu postoje osobni odnosi, grupiranja i različiti interesi. Ali smatram da je ipak manja opasnost da suci biraju između sebe nego da ključnu riječ ponovno dobije politika. No, pitanje učinkovitosti pravosuđa mnogo je kompleksnije i nije ga moguće riješiti samo promjenom načina izbora predsjednika sudova.

– Problem sporosti postupaka često je puno širi, nedostatak sudaca i službenika, preopterećenost sudova, veliki broj predmeta, loša organizacija, zastarjeli procesi i ponekad nedostatak odgovornosti unutar sustava. Zato bi rasprava trebala biti ozbiljna i bez populizma. Nakon svake velike tragedije lako je tražiti brzo rješenje i “krivca”, ali pravosuđe je osjetljiv sustav u kojem svaka promjena mora čuvati temeljno načelo – neovisnost sudbene vlasti, zaključuje sudac doc. dr. sc. Mijo Galiot.