Od 2028. godine u Europskoj uniji počinje vrijediti novo jedinstveno tržište ugljika koje će obuhvatiti zgrade i cestovni promet. To u praksi znači da će se emisije CO₂ koje nastaju grijanjem na plin, lož-ulje ili ugljen - ali i prometom - dodatno naplaćivati. Cilj EU-a je potaknuti građane i poduzeća da postupno odustanu od fosilnih goriva i prijeđu na čišće izvore energije, piše HINA.
Prema istraživanju zaklade Bertelsmann, ta će promjena izravno pogoditi oko 103 milijuna kućanstava u EU-u. Procjenjuje se da će cijena jedne tone CO₂ iznositi oko 60 eura, što bi u prosjeku povećalo godišnje troškove grijanja za oko 17 eura po kućanstvu. Međutim, taj prosjek skriva velike razlike među državama.
Najveći rast troškova očekuje se u zemljama srednje i istočne Europe, gdje se još uvijek masovno grije na fosilna goriva, a cijena emisija dosad nije bila uključena u račune. U Poljskoj bi trošak grijanja mogao porasti i do 372 eura godišnje, u Slovačkoj oko 243 eura, dok se Hrvatska nalazi pri samom vrhu s procijenjenim rastom od oko 207 eura godišnje po kućanstvu. Slična situacija očekuje se i u Sloveniji, prenosi HINA.
S druge strane, države poput Švedske i Danske već godinama imaju ugrađenu cijenu ugljika u energente, pa bi novi sustav za njih čak mogao značiti niže račune.
Drugim riječima, ono što nas čeka nije kratkoročni udar, nego trajna promjena načina na koji ćemo plaćati energiju - i zato se isplati pripremiti na vrijeme.
Najlakše će biti prebaciti se na čišće izvore energije
Čišći izvori energije su zapravo ključna ideja cijele ove priče s CO₂ i rastom cijena. EU ne diže troškove zato da bi “kaznila” građane, nego da bi gurnula sustav prema energiji koja manje zagađuje i dugoročno je jeftinija. Evo kako to izgleda u praksi, jasno i bez floskula.
Čisti izvori energije su oni koji proizvode znatno manje ili gotovo nimalo stakleničkih plinova u odnosu na fosilna goriva poput plina, lož-ulja i ugljena. Najpoznatiji su sunce, vjetar, voda i geotermalna energija, ali u tu skupinu ulaze i neka prijelazna rješenja koja nisu savršena, ali su znatno čišća od klasičnih opcija.
Solarna energija je najdostupnija većini kućanstava u Hrvatskoj. Solarni paneli pretvaraju sunčevu energiju u električnu, a solarni kolektori mogu služiti isključivo za zagrijavanje vode. Prednost je što nakon početne investicije proizvodnja energije praktički ništa ne košta, a Hrvatska ima velik broj sunčanih sati godišnje. Mana je početno ulaganje i činjenica da proizvodnja ovisi o vremenskim uvjetima, ali se to sve više rješava baterijama i pametnim mrežama.
Energija vjetra koristi snagu vjetra za proizvodnju električne energije i već je jedan od važnijih izvora u Hrvatskoj. Iako nije realna opcija za pojedinačna kućanstva, vjetroelektrane dugoročno smanjuju cijenu struje na razini cijelog sustava i smanjuju ovisnost o uvozu energenata.
Hidroenergija je jedan od najstabilnijih i najpouzdanijih čistih izvora. Hrvatska već velik dio električne energije dobiva iz hidroelektrana, što je dobra vijest jer voda ne proizvodi CO₂ tijekom rada. Međutim, potencijal za nove velike projekte je ograničen, a klimatske promjene donose sve više sušnih razdoblja, što može utjecati na proizvodnju.
Tiha zvijezda u usponu
Geotermalna energija je tiha zvijezda u usponu. Ona koristi toplinu iz unutrašnjosti Zemlje za grijanje ili proizvodnju električne energije. Hrvatska, osobito Panonska nizina, ima vrlo dobar geotermalni potencijal, ali je on još uvijek slabo iskorišten. Prednost geotermalne energije je što je stabilna i dostupna cijele godine, bez obzira na vremenske uvjete.
Dizalice topline često se spominju kao čisti izvor, iako tehnički ne proizvode energiju nego je premještaju. One iz zraka, tla ili vode izvlače toplinu i koriste električnu energiju za grijanje prostora i vode. Ako se napajaju strujom iz obnovljivih izvora, njihov ugljični otisak je vrlo nizak, a učinkovitost visoka, što ih čini jednim od glavnih rješenja za budućnost grijanja.
Biomasa, poput peleta i drvene sječke, smatra se djelomično čistim izvorom jer CO₂ koji se oslobađa izgaranjem otprilike odgovara količini koju je biljka prethodno apsorbirala tijekom rasta. Ipak, ona nije bez problema - kvaliteta zraka može biti lošija, a dugoročna održivost ovisi o odgovornom gospodarenju šumama.
U kontekstu novih EU pravila i rasta cijena emisija, prijelaz na čišće izvore energije više nije samo ekološko pitanje nego financijska strategija. Kućanstva koja se nastave grijati isključivo na fosilna goriva bit će sve izloženija rastu troškova, dok će oni koji prijeđu na obnovljive izvore ili kombinirane sustave imati stabilnije i predvidljivije račune.
Kako smanjiti potrošnju energije i ublažiti rast računa
Prvi i najvažniji korak je bolja toplinska izolacija. Gubici topline kroz loše izolirane zidove, krovove i prozore najveći su „tihi krivci“ visokih računa. Čak i djelomična izolacija, poput zamjene starih prozora ili dodatne izolacije krova, može dugoročno smanjiti potrošnju grijanja i do 30 posto. Ako je potpuna obnova preskupa, i male intervencije, poput brtvljenja prozora i vrata, daju osjetan učinak.
Drugi trik je pametan termostat i pravilno podešavanje temperature. Svaki stupanj niže temperature u prostoru može smanjiti potrošnju energije za oko 5 do 7 posto. Idealna temperatura za dnevni boravak je oko 20-21 °C, dok je za spavaću sobu čak i manje sasvim dovoljno. Programabilni ili pametni termostati omogućuju da grijanje ne radi punom snagom dok niste kod kuće.
Treća stvar na koju rijetko tko misli je redovito održavanje sustava grijanja. Nečist bojler, neodzračeni radijatori ili zastarjela peć troše znatno više energije nego što bi trebali. Jedan servis godišnje često se isplati već kroz niži račun u jednoj sezoni grijanja.
Četvrti način je zamjena energetski neučinkovitih uređaja. Stari električni bojleri, pećnice, hladnjaci ili sušilice mogu biti pravi „energetski vampiri“. Uređaji viših energetskih razreda troše i do 40 posto manje struje, a kod čestog korištenja razlika se vrlo brzo vidi na računu.
Peti trik je promjena navika, koja ne košta ništa. Isključivanje uređaja iz struje umjesto stand-by moda, kraće tuširanje toplom vodom, pranje rublja na nižim temperaturama i korištenje perilice posuđa tek kad je puna - sve su to sitnice koje, zbrojene na godišnjoj razini, znače desetke ili stotine eura uštede.
Šesti, dugoročniji korak je razmišljanje o obnovljivim izvorima energije. Solarni paneli, dizalice topline ili barem solarni kolektori za toplu vodu značajno smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima. Iako početno zahtijevaju ulaganje, uz državne i EU poticaje povrat investicije postaje sve brži - pogotovo u kontekstu rasta cijena energije i emisija CO₂.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....