Što će se dogoditi s nekretninama, radnom snagom i plaćama, nakon ulaska Hrvatske u OECD? Imamo dobrih i loših vijesti

Nakon članstva u EU-u i NATO-u, ulaska u Schengenski granični režim i prelaska na euro, Hrvatska je došla pred vrata OECD-a, ekskluzivnog kluba bogatih zemalja.

Što će ulazak u tu organizaciju koja okuplja neke od najmoćnijih i najvećih država svijeta, a koji bi se mogao dogoditi do kraja ove godine, značiti za našu "zemlju-grad" s manje od četiri milijuna stanovnika?

Prije svega više mogućnosti za sklapanje trgovinskih i drugih sporazuma, ali i činjenicu da se pristupanjem OECD-u još više otvaramo bjelosvjetskom kapitalu.

Tako će se Prijedlogom Zakona o izmjeni Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, izjednačiti način stjecanja prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj  državljana i pravnih osoba iz država članica Europske unije s onima iz OECD-a, što znači da će i državljani zemalja članica OECD-a, pod istim uvjetima kao i (EU)ropljani, ovdje kupovati nekretnine.

Ključno je pitanje, kako će se to odraziti na njihove cijene? Tako da će odletjeti u nebo!

Već sad se čudimo cijeni kvadrata luksuznih stanova na elitnim pozicijama od deset ili čak dvanaest tisuća eura, a to je za nekog iz Osla, Londona ili Pariza, prihvatljiva cijena.

Čim smo se integrirali u EU, našli smo se na tržištu od pola milijarde ljudi, a to što ovdje treba izdvojiti osam, devet prosječnih neto plaća za takav "zlatni kvadrat” više ne znači ništa, jer kad ste dozvolili strancima da pod istim uvjetima kupuju nekretnine, građevinsko i poljoprivredno zemljište, kao i naši ljudi, gledamo li ukupnu sliku tržišta nekretnina kroz „naočale” domaćeg čovjeka, koristimo krivu dioptriju.

Tko će od zemalja članica OECD-a, najviše ulagati u Hrvatsku? Oni koji su nam na neki način i geografski i povijesno bliski, a to su prije svega investitori iz Turske, koje zanimaju najviše naše marine, hoteli, kampovi...

Riječ je o svojevrsnom ekskluzivnom gospodarskom klubu u koji se ne prima bilo tko, jer ni sve zemlje članice EU-a nisu ujedno i članice OECD-a, tako da će za Hrvatsku, da se ne bi prepali gore navedenih prognoza, kao i kod primanja u EU, biti puno više koristi nego štete.

Prvenstveno će to utjecati na kreditni rejting države, koja će se lakše zaduživati na internacionalnom tržištu kapitala, a hrvatski će građani lakše dobivati kredite uz povoljnije kamate. Bit će više investicija u naše gospodarstvo, nezaposlenost će i statistički vjerojatno biti anulirana, a mogle bi rasti i plaće i životni standard. Znači, to su dobre vijesti, a loša, za one koji nemaju nekretnina, da će iste dodatno poskupjeti i to u svim krajevima Hrvatske, a nakon kuća, stanova i vila za odmor, kupci iz svijeta će ovdje sve više kupovati i poljoprivredno zemljište koje se još nudi po bagatelnim cijenama. Takvi će procesi nužno "pumpati" inflaciju.

Zbog svega ovoga i po svoj prilici, nakon vala legalizacije bespravno građenih objekata, njih oko 900 tisuća, slijedi imovinsko pravno „čišćenje” poljoprivrednog zemljišta, kako bi se ono po što boljim cijenama ponudilo strancima.

Hoćemo li rasprodati djedovinu bogatim strancima, ne ovisi ni o članstvu u EU ni u OECD-u, nego o odluci svakog od nas. Nekretnine u zemlji(ci) s tisuću i kusur otoka nikada više nisu vrijedile. To je činjenica koju će članstvo Hrvatske u EU, samo dodatno potvrditi.