Ivan Anušić završio je Kineziološki fakultet u Zagrebu. Nema ništa čudno u tome da nakon takvog fakulteta dođete na čelo kickboxing kluba, recimo u Antunovcu. Štoviše, Anušić je bio i predsjednik i trener. Potom je postao i načelnik općine Antunovac. Politički uzlet doživljava kao osječko-baranjski župan. Postao je i potpredsjednik HDZ-a. A, kao što znate, danas je ministar obrane.
Nije završio vojne škole ni akademije, ali ima neposredno iskustvo iz Domovinskog rata. Sa 17 godina, kao maloljetnik, napustio je srednju školu i priključio se dobrovoljačkim odredima. Tijekom Domovinskog rata bio je pripadnik ZNG-a, pripadnik Specijalne policije MUP-a, Vojne policije i 3. gardijske brigade HV-a. Dakle, ne može se kazati da čovjek nije upućen u vojna pitanja.
Ali, ostaje nejasno iz dostupne ministrove biografije – kad je to Anušić postao ekonomski stručnjak? Preciznije, pravi makroekonomski znalac, posebno upućen u metodologiju izračuna bruto domaćeg proizvoda iliti BDP-a...
Očito Anušić dobro zna da se BDP obračunava prema tri metode: proizvodnoj, rashodnoj i dohodovnoj. Jer samo je tako moguće objasniti zapanjujuću lakoću kojom ministar (obrane, ne gospodarstva ili financija!) posljednjih dana barata postocima BDP-a, kao da je razlika između, primjerice, 2 i 5 posto samo i jedino stvar jednostavne matematičke operacije! Aha, od 2 do 5 mi fali 3. Ništa lakše.
Otputovavši nekidan na NATO-ov samit u Den Haagu, Anušić je, kao dobar i poslušan vojnik, izjavio: "Podržavamo povećanje obrambenih izdvajanja na 5 posto BDP-a, ali želim jasno naglasiti da se radi o 3,5 posto za obranu – za naoružanje, opremanje i modernizaciju oružanih snaga, te o 1,5 posto koji se odnosi na trošak namijenjen ulaganjima povezanima s obranom i sigurnošću. Hrvatska je spremna. Idemo u tom smjeru, imamo svoju strategiju, dinamiku i jasan plan na koji način dostići ta izdvajanja i usmjeriti ih prema nacionalnim prioritetima. Rok za ispunjenje postavljen je do 2035. godine, a predloženo je i njegovo produljenje. Hrvatska će se u tim rokovima svakako naći." Voljeli bismo zato čuti što na ovu temu kaže, primjerice, premijerov glavni ekonomski savjetnik Zvonimir Savić...
Naravno, europski saveznici nadaju se da će njihova obećanja o povećanju izdvajanja za obranu (makar se ovih 1,5 posto lijepo "zamaskiralo" u javni interes) potaknuti Donalda Trumpa da napokon prestane s dvosmislenim istupima o budućnosti NATO-a i američkoj predanosti principu međusobne obrane, definirane famoznim člankom 5.
Maca papila jezik
No nisu se sve članice NATO-a složile s Trumpovim prijedlogom o dizanju obrambenih izdataka s dva na pet posto. Neki ga vide kao ucjenu ili ga jednostavno smatraju nerealno visokim. Španjolska i Slovačka otvoreno su se usprotivile Trumpovu zahtjevu, naravno, svaka iz svojih razloga.
Podsjetimo, Hrvatska je napokon dogurala do dva posto, i po mnogima će jako teško, s obzirom na strukturu našega gospodarstva, tako skoro "podignuti ljestvicu" za još tri posto. Da, složit ćemo se da je situacija u svijetu takva da treba razmišljati o jačanju obrane, ali razlika od tri posto zahtijeva nove ekonomske vizije – o kojima baš i ne čujemo previše?!
Ajde što ih ne iznosi Anušić, ali netko bi iz Vlade ipak trebao objasniti kako ćemo točno doći do zahtjevnog cilja koji je, onako odoka, još prije nekoliko godina zacrtao Trump... Jer, ako nam ekonomija ne bude rasla, nekome će se morati uzeti. Bilo bi zanimljivo i racionalno već sada znati – kome i što.
Uoči samita, španjolski premijer Pedro Sánchez poručio je glavnom tajniku NATO-a Marku Rutteu kako bi izdvajanje pet posto za obranu bilo "ne samo nerazumno, nego i kontraproduktivno". Inače, Španjolska je tek predstavila plan rasta izdvajanja za obranu sa sadašnjih 1,3 na 2 posto, tako da im skok na pet posto zasad ne pada na pamet. Slovački premijer Robert Fico je pak na društvenoj mreži X objavio da njegova zemlja "ima druge prioritete u idućim godinama osim naoružavanja"...
Inače, na samitu NATO-a je, uz Anušića i njegova vanjskopolitičkog kolege Gordana Grlića Radmana, bio i predsjednik RH Zoran Milanović. Vjerovali ili ne, ni ovaj put nije iznio svoje primjedbe na račun Ukrajine i sigurnosne situacije u svijetu. Trumpa nije ni spomenuo. A nema ni dva tjedna da je zadnji put govorio o vanjskoj politici, u svom razbarušenom stilu. Začudo, na samitu nije kazao ništa ni o (izraelskoj) "zločinačkoj politici koja ne vodi nikamo i koja, nažalost, ima podršku Washingtona". Maca papila jezik.
Ali na to smo se već naviknuli. Predsjednik je daleko drčniji i rječitiji pred domaćom publikom nego pred političarima s međunarodnom težinom. Uostalom, i ne viđa ih baš nešto često. Polako, tek je na početku drugog mandata... A i, kako sam kaže, vuče nekakvu koronu već danima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....