Ključno pitanje nije je li bilo propusta u pravosuđu koji su doveli do tragedije u Drnišu. Nije pitanje ni kako i zašto politika odlučuje o predsjednicima i članovima Vrhovnog i Ustavnog suda. Pravo pitanje nije ni kako Državno sudbeno vijeće (DSV) bira predsjednike sudova i zašto je došlo do pobune sudaca na Općinskom sudu u Zadru, kao ni to zašto imamo toliko neriješenih predmeta i predmeta koji su otišli u zastaru. Ključno pitanje zapravo glasi: zašto je Hrvatska s ovakvim pravosuđem primljena u Europsku uniju? Naime, od ulaska u EU do danas, trinaest godina kasnije, hrvatsko je pravosuđe doživjelo samo neke kozmetičke promjene, a suštinski je ostalo isto.
– Smatram da hrvatsko pravosuđe, kao što je Katon govorio, treba razoriti do temelja i iznova graditi sve – rezolutan je Nikola Grmoja (Most), predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe.
– Sad kada vladajući upiru prstom u pravosuđe, i kada ministar Habijan kaže: "Digli smo vam plaće, vrijeme je da počnete raditi", pa tko je taj sustav stvarao kroz ovih 30 godina? Vi ste taj sustav stvarali! Nema ovdje više nekakve priče o kozmetičkim izmjenama ili nečega drugoga. To treba spaliti i sravniti sa zemljom i graditi nešto novo – dodaje, aludirajući na čuvenu sentencu rimskog političara, vojskovođe i pisca Marka Porcija Katona Starijeg, koji je svaki svoj govor u senatu završavao riječima: „Uostalom, smatram da Kartagu treba razoriti”.
HDZ DRŽI ŠKARE I SUKNO
– Zašto je to tako? Zato što očito imamo podobnost kod izbora i unaprjeđenja sudaca. Je li vama normalna situacija da je čovjek koji je bio ministar pravosuđa u Mostovoj vladi danas običan sudac u Metkoviću, a netko drugi predsjednik suda? I to samo zato što ga je Most imenovao da bude ministar pravosuđa, a on nije član Mosta, iako se nedvojbeno se radi o stručnom, poštenom i časnom čovjeku. To vam sve govori o našem pravosudnom sustavu.
Političku odgovornost za, kako kaže, katastrofalno stanje u pravosuđu, Grmoja međutim ne osjeća.
– Da imam u svojim rukama škare i sukno, definitivno bih osjećao odgovornost. Budući da to nemam, jer kao predstavnik oporbe nemam većinu u saborskom odboru, a svaki moj prijedlog se odbacuje, osjećam se odgovoran kao i svaki čovjek što nisam učinio više, a napravio sam koliko sam mogao. Odgovornost snosi izvršna vlast, oni koji deset godina vladaju Hrvatskom. Oni koji su imenovali svakog predsjednika bilo kojeg suda u Hrvatskoj. Mislim da rijetko koji nije povezan s vladajućom strankom. Njihova odgovornost je definitivno najveća.
Za percepciju katastrofalnog stanja u pravosuđu Grmoja se poziva na provedena relevantna međunarodna istraživanja na tu temu.
– Ministar Habijan odgovara da je riječ o percepciji, a ne stvarnom stanju. Moja ocjena hrvatskog pravosuđa nije vezana uz slučaj Drniš. Ona je konstantna – navodi Grmoja, koji je odbio doći na prisegu nove predsjednice Vrhovnog suda Mirte Matić jer smatra da osoba koja je svom bivšem suprugu dojavljivala da je pod izvidima ne može biti izabrana na čelno mjesto u hrvatskom pravosuđu.
Problemi u pravosuđu za njega nisu samo na sudovima već i u čelnim osobama policije i sustavu DORH-a.
– U radu DORH-a očito imamo jedan selektivni pristup, gdje u ladicama određeni predmeti čekaju ili do pritiska javnosti ili do slabljenja određenih moćnika u politici. Imamo problem sudova gdje suci ne sazivaju ročišta, a procesi traju predugo. Tu imamo guranja određenih predmeta u zastaru ili imamo presude kada taj predmet nije više u fokusu javnosti. Valjda je cilj izricanja presude da se društvu pošalje poruka kako je određeno ponašanje neprihvatljivo. Nema sektora u tom kazneno-pravnom sustavu koji je zdrav u Hrvatskoj – zaključuje čelnik Mosta.
EUROPSKA KOMISIJA
Europska komisija već godinama ocjenjuje da hrvatsko pravosuđe ima određene pomake, ali da i dalje pati od ozbiljnih strukturnih problema. U najnovijim izvješćima o vladavini prava i stanju pravosuđa Hrvatska se često nalazi pri dnu EU-a po percepciji neovisnosti sudstva.
Ključni problemi koje Komisija ističe su vrlo nisko povjerenje građana u neovisnost sudova i sudaca. Hrvatska je, naime, među najlošije ocijenjenim članicama EU-a prema percepciji neovisnosti pravosuđa, a građani i poduzeća smatraju da postoji politički utjecaj na pravosuđe. Osim toga, ističe se sporost sudskih postupaka, posebno građanski i trgovački, te neujednačena sudska praksa. Potom se kao problemi navode korupcija i slab učinak u procesuiranju visoke korupcije te politički utjecaj na institucije, poglavito kod imenovanja ključnih pravosudnih dužnosnika, uključujući i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Kao jedan od problema Komisija naglašava nedovoljnu transparentnost i odgovornost, odnosno učinkovitiji nadzor nad radom pravosuđa i državnog odvjetništva, kao i probleme u provedbi preporuka pučke pravobraniteljice, čija se uloga i prigovori uglavnom ignoriraju.
S druge strane, kao pozitivne pomake, Komisija navodi povećanje plaća sudaca i državnih odvjetnika, nastavak digitalizacije sudova, smanjenje dijela sudskih zaostataka te određene reforme kaznenog i procesnog sustava.
– Hrvatsko pravosuđe je napredovalo, ali nedovoljno. Kad se gleda generalno i statistički, nešto se smanjio broj predmeta, negdje se malo smanjilo čekanje na neke presude, ali u naravi svi problemi koji more hrvatsko pravosuđe desetljećima su i dalje isti. I dobro ste rekli u vašem uvodu, da su sve promjene koje su dosad bile, bile kozmetičke naravi – smatra Saša Đujić (SDP), član Državnog sudbenog vijeća, samostalnog i neovisnog tijela za imenovanje sudaca u RH, i potpredsjednik saborskog Odbora za Ustav.
Smatra da hrvatski pravosudni sustav od ulaska u EU još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini, što uostalom i Europska komisija navodi u svojim izvješćima, a slučajevi poput ovoga u Drnišu to i pokazuju.
– Hrvatsko pravosuđe zaslužuje dubinsku, istinsku reformu. Ne kozmetičke naravi, nego stvarnu s brojnim promjenama koje bi dovele do poboljšanja rada sudova i vraćanja povjerenja građana u pravosuđe.
Đujić u tom kontekstu predlaže provođenje svojevrsnog akcijskog plana za pravosuđe koji bi uključio tri bitna cilja, odnosno promjene, a pratile bi ih odgovarajuće zakonske odredbe.
UBRZAJMO PROCESE
– Prvo, treba ubrzati procese i smanjiti rokove za donošenje presuda te odrediti sankcije za sporo donošenje sudskih odluka. Drugo, olakšati zakonsku regulativu za ulazak mladih ljudi u pravosudni sustav, odnosno na sudove. Suci, naime, imaju brojne predmete i često su preopterećeni, zbog čega se dugo čeka na presude i puno toga odlazi u zastaru. U tom cilju, rezultate sudova treba pratiti na mjesečnoj bazi, a rad sudova treba biti transparentan, poglavito kad je u pitanju sankcioniranje pojedinih sudaca.
Treća stvar je uloga DSV-a. On je kao kao neovisno tijelo dobro zamišljeno, ali problem je što nema ovlasti samostalnog nadzora sudova kroz inspekciju. Nema alat koji bi bio kontrolni mehanizam, nego je nadzor prepušten višim sudovima i ministarstvu, što nas dovodi u nekakvu sivu zonu. Trebalo bi povećati i transparentnost rada DSV-a jer svaka zatvorenost nekog suda ili nekog tijela u njegovu radu otvara onda prostor za sumnje – ističe Đujić.
– Nažalost, kad se dogode ovako ekstremne situacije, onda vidimo koliko sustav ne funkcionira. Dok traje "medijska histerija" o tome se nešto govori, ali kad prođe deset dana stvari se vrate na stare tračnice, što je pokazatelj slabosti sustava. Ali nije to jedini slučaj. Svako malo dogodi se neki femicid ili ubojstvo mladih. A kad se takvo što dogodi, onda svi pričaju o povećanju kazni, doživotnom zatvoru i slično, iako je to samo jedan od alata. Ubojica iz Drniša će vjerojatno dobiti visoku zatvorsku kaznu, što će se s obzirom na njegove godine vjerojatno pretvoriti u nekakvu doživotnu robiju, ali to neće vratiti ovog mladog dečka njegovoj obitelji i zajednici. To se jednostavno nije smjelo dogoditi. Ali se dogodilo. I dogodit će se opet. Zbog ovoga što se dogodilo, ništa se nije promijenilo niti će se promijeniti – upozorava Đujić i apelira na to da parlament i država mijenjaju zakonske okvire.
POLITIČKI OBRAČUNI
U sličnim tonovima stanje u pravosuđu ocrtava i mr. sc. Šime Pavlović, umirovljeni odvjetnik i ugledni pravni pisac iz Zadra.
– Dugi niz godina, radeći kao odvjetnik, sudac i zamjenik državnog odvjetnika, nailazio sam upravo na ovo postavljeno pitanje. Znači da se kao "kronična bolest" pojavljuje stanje u hrvatskom pravosuđu. Od tada pa do danas, a to je od 1971. do mog odlaska u mirovinu krajem 2018., pravosuđe je uvijek bilo svojevrsno sredstvo koje se napadalo kao jedan od glavnih krivaca za stanje u društvu. Svi napori i sterilne reforme nisu dale očekivane rezultate u smanjenju kriminaliteta. Smatram da je jedan od bitnih razloga negativni politički odnos prema pravosuđu i omalovažavanju njegove uloge u društvu – tvrdi Pavlović.
Kao ključne probleme, uz gore navedene, ističe politizaciju pravosuđa, "korištenog kao sredstva u obračunu s političkim protivnicima".
– Ilustracije radi, sudovi i državna odvjetništva dugo su česti predmet političkih obračuna unutar najviših tijela zakonodavne i izvršne vlasti, što se poslije negativno manifestiralo u izboru čelnih osoba ovih dviju institucija, te izboru sudaca i državnih odvjetnika. Kontinuirano, a situacija je i danas takva, da je glavni kriterij u izboru tko su „moji“, a tko „tvoji“ kandidati, neovisno o njihovu znanju i iskustvu. Sve to je upravo potvrđeno ovih dana kod izbora predsjednice Vrhovnog suda i tri suca Ustavnog suda.
Glavne i odgovorne za takvo stanje u pravosuđu Pavlović zato pronalazi u nedopuštenom miješanju politike, njezinih nositelja i osobnim interesima pojedinaca.
PARADOKSALNA SITUACIJA
– Primjera radi – sve do nedavno važila je zatvorenost pravosuđa u izboru njezinih djelatnika, što je dovelo do paradoksalne situacije da je odvjetnik mogao biti izabran za suca Ustavnog suda, ali ne i za suca općinskog suda. Takozvane reforme unutar hrvatskog pravosuđa nisu dale očekivane rezultate, štoviše i dalje raste broj neriješenih spisa predmeta. U sud i državno odvjetništvo primaju se osobe bez odgovarajućeg stručnog iskustva i znanja. Nadalje, što je veoma značajno, veoma česte izmjene i dopune u kaznenom zakonodavstvu, s očekivanjem da će se pooštrenjem kaznenih sankcija riješiti problemi, nisu dali očekivane pozitivne rezultate. Nedavne izjave ministra pravosuđa, inače donedavnog odvjetnika, da će se za pojedina kaznena djela pooštriti kazne zatvora su dvojbene jer se po mojem mišljenju zanemaruje dobro poznato načelo da je kaznenopravna reakcija ultima ratio societatis, dakle ona se pojavljuje kao krajnja mjera u borbi protiv kriminaliteta. Puno je tu još pitanja koja traže odgovore, međutim dovoljno je i ono što je gore rečeno.
Kako problem riješiti?
– Došao je trenutak da se na ozbiljan i odgovoran način pristupi rješavanju nagomilanih problema u pravosuđu. U prvom redu riješiti pitanje stručnog znanja sudaca i državnih odvjetnika, u ozbiljnijim i ne, bez opravdanog razloga čestim izmjenama, promjenama i ukidanjima pojedinih zakonskih odredaba. Takva praksa nositelje pravosudnih funkcija dovodi u stanje nesigurnosti i konfuzije. Omogućiti fleksibilnost u obnašanju pravosudne, državno odvjetničke i odvjetničke funkcije, jer smo svjedoci da se suđenje povjerava neiskusnim osobama, osobito u vremenu navedenih promjena i zahtjeva za skraćivanje vremena pravomoćnog okončanja pokrenutih kaznenih postupaka. Osobno smatram da je ultima ora u otklanjanju najčešćih neuralgičnih točaka koje pogađaju hrvatsko pravosuđe – poručuje mr. sc. Šime Pavlović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....