StoryEditorOCM
Hrvatskaestrada & aktivizam

Što radi Goran Višnjić u borbi protiv farmi pilića i kako to da gotovo nema investicije koju kod nas ne prate prosvjedi

Piše Hrvoje Prnjak
21. veljače 2026. - 18:20

Ako mogu Angelina Jolie ili Charlize Theron, može i Goran Višnjić. I dok se Jolie odavno bavi zaštitom ženskih prava i pomaganjem djeci diljem svijeta, a Charlize podupire jačanje svijesti o opasnosti širenja HIV-a u Africi, najpoznatiji Hrvat u Hollywoodu se odlučio za ekologiju. Višnjić je našao svoju aktivističku nišu u Sisačko-moslavačkoj županiji, odnosno u najavi otvaranja megafarmi pilića i klaonica. Pa nam se tako obratio videoporukom objavljenom na društvenim mrežama inicijative "NE pilićarskoj eko-bombi u Sisku" u kojoj minuciozno secira štetne aspekte takvog projekta, od ugroženosti izvora pitke vode do emisija ugljikova dioksida.

Na stranu sad to što je aktivistička biografska stavka očito nešto kao "must have" u svijetu poznatih, logično, i među globalno proslavljenim glumcima (medije je daleko manje zanimalo da se inicijativi pridružio i Višnjićev kolega Filip Juričić, kao i pjevač Darko Rundek, a izgradnji peradarskih farmi javno se usprotivio i sisački biskup Vlado Košić). Lijepo je da nismo oguglali i postali fah idioti; pohvalno je kad nas zanima i nešto drugo osim vlastite egzistencije i taštine. Neka našeg Gorana!

image
Duje Klarić/Cropix

‘Nema više tvornica‘

Ovakve reakcije u javnosti često su i alarmantni indikator nedostatka povjerenja u nadležne, odnosno zabrinjavajući manjak vjere u tijela koja trebaju odobriti projekte poput farmi ogromnih kapaciteta i sutra strogo kontrolirati poštuju li se svi ekološki i ostali normativni standardi kako se ne bi ugrožavalo zdravlje ljudi i okoliš. Znate kako to kod nas ide... Bitno je nabaviti dozvole i krenuti u projekt, a onda će te "iskontrolirati" već neki državni inspektor. "Ljudi smo, dogovorit ćemo se"...

image

Goran Višnjić i Filip Juričić

Cropix

Nisam toliko stručan za pitanja proizvodnje pilića poput Gorana Višnjića, ali teško je ne primijetiti da gotovo nema veće proizvodne investicije, a možda i veće investicije općenito, koja ne izaziva osporavanja, negativne reakcije, nerijetko i pravu histeriju u javnosti. Pogoni za peradarsku proizvodnju na pogon ukrajinskog kapitala su samo najnoviji povod. 

Pa se čovjek nakon svega nekako logično zapita – želimo li uopće privlačiti (privatne) investicije, dok istodobno kukamo kako "nema više tvornica" i "sve uvozimo, od luka do mesa, dok naša polja propadaju"?... I da, u 2024. smo proizveli manje kupusa, graha, cikle, češnjaka, krastavaca, jagoda i dinja nego u godini prije. U 2024. Hrvatska je, primjerice, izvezla 58.322 tone povrća, dok je uvoz dosegnuo 278.323 tone.

A svi kao znamo da se ekonomski rast ne može oslanjati na turističko-rentijerski model ostvarivanja prihoda. Uostalom, stručnjaci za turizam upozoravaju kako ta grana "više neće rasti sama od sebe", tj. da nam prijeti stagnacija u realnim prihodima.

Ma, pusti sad radna mjesta!

A i brucoši ekonomije će vam kazati kako rast ne može počivati samo na potrošnji. Baš kao što nema kruha u histeriziranju protiv "zla kapitalizma" i privatnih ulaganja, makar ona, eto, podrazumijevala i otvaranje radnih mjesta i jačanje domaće proizvodnje. Također, ni sredstva iz europskih fondova ne mogu biti dugoročna zamjena za izravne investicije.

image
Luka Gerlanc/Cropix

I zato nije naodmet zapitati se o jednom od društvenih konsenzusa u Hrvata – želimo li mi uopće učinkovitu tržišnu ekonomiju i kapitalizam, ili bi se neki možda radije vratili u lažnu sigurnost socijalizma? Sustava koji je naposljetku propao jer je, grubo kazano, više trošio nego što je bio u stanju stvoriti. Pa se "hodočastilo" na taj mrski Zapad po proizvode koje danas imate u svakom većem dućanu... Zamislite samo referendum na tu temu!

Ako pitate Buraka Baykana, predsjednika Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj (FICC) koje je upravo predstavilo najnovije izdanje svoje "Bijele knjige", Hrvatskoj za veću konkurentnost treba "snažan rast produktivnosti i izvoza te dodatno privlačenje inozemnih ulaganja koja donose tehnologiju, znanje i globalne standarde poslovanja". Dakle, trebaju nam ulaganja koja stvaraju dodatnu vrijednost i povećavaju produktivnost. U-la-ga-nja.

Investitori ili okupatori?

Inače, po podacima HNB-a, do kraja rujna prošle godine strani su investitori u Hrvatsku plasirali 3,12 milijardi eura. U Ministarstvu gospodarstva očekuju da će ukupan iznos izravnih stranih ulaganja u 2025. biti na razini 2024., kada su ona iznosila 4,18 milijardi eura. A to je i dalje ispod zasad rekordne 2021. godine, kad su izravna strana ulaganja u Hrvatsku iznosila gotovo 4,5 milijardi eura.

Dobra je vijest da je trećina ukupnih ulaganja od 1993. godine naovamo ostvarena u posljednjih pet godina. Unatoč aktivističkom histeriziranju koje je često samo sebi svrha (pogotovo kad se temelji na emocijama, a ne na čvrstim podacima) i svim bajkama o ekonomskoj samodostatnosti hrvatske ekonomije. Kako da vam kažem, dragi aktivisti s ljevice i desnice, investitori nisu nužno i okupatori. 

image

Prizor s prosvjeda u Zagrebu

Lucija Očko/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. veljača 2026 18:21