Papa Frane očito je nastojao biti osoba svetog života, a jedna od rijetkih zamjerki dolazi mu baš od ‘uvijek vjernih‘ Hrvata.
Naime, papa je na sve načine pokušavao postići ekumenski dijalog s pravoslavljem, posebno ruskim patrijarhom Kirilom, no iz Moskve je upućen da put do Rusije vodi preko Srbije, a te su dvije države jedne od rijetkih u svijetu koje nikad nisu posjetili pape.
Srpska crkva imala je spreman ‘paket uvjeta‘ koje bi papa trebao ispuniti ako želi doći do Beograda: da se pokloni u Jasenovcu srpskim žrtvama, da ne prizna Kosovo i da preispita proces kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca.
Prvi uvjet je apsurdan, ali druga dva papa je uvažio, što je po pitanju Stepinca među hrvatskim vjernicima izazvalo konsternaciju: to je bilo prvi put u povijesti da se ove dvije Crkve konzultiraju oko neke kanonizacije, a pretpostavljajući da je papa kao Južnoamerikanac slabo upućen u bizantinski mentalitet naše istočne braće po Kristu, bilo je lako zaključiti je bilo da Beograda nikad neće vidjeti, a Srbija će dobiti što želi.
Papa Argentinac dopisivao se sa srpskih patrijarhom Irinejem, a glavna tema tih pisama redovito je hrvatski kardinal, blaženi Alojzije Stepinac, a patrijarh u dopisima usrdno moli rimskog papu da ga ne proglasi svetim.
Na kraju nije vidio ni Srbije ni Rusije
Vatikan je na koncu prisilio hrvatske biskupe da s predstavnicima Srpske crkve sjede u povjerenstvu koje je trebalo razmotriti Stepinčevu povijesnu ulogu i svetost, što je također nezabilježeno. Ipak, i to je odrađeno i nakon iznošenja stotina dokumenata s jedna i druge strane, pokazalo da nije bilo dokaza o Stepinčevoj moralnoj upitnosti. Povjerenstvo je raspušteno, gotovo šutke, ali kanonizacija se nije pomakla s mjesta.
A papa nije vidio ni Srbije ni Rusije, tek se s ruskim patrijarhom uspio sresti na aerodromu na Kubi.
K tome, Hrvati su zapazili da su do kraja njegova mandata ostali "deficitarni" s aktivnim kardinalima: nakon umirovljenja Josipa Bozanića i Vinka Puljića, više nemamo nijednog, po prvi put nakon mnogo godina. NI u Vatikanu nije puno bolje, narod koji je nekoć imao trećeg čovjeka Katoličke crkve, kardinala Franju Šepera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, sada nema nikoga, ni približno tog ranga u vrhu vatikanske administracije.
Dolaskom pape Frane na čelo crkve, bez obrazloženja je smijenjen tada najviše pozicionirani hrvatski nadbiskup Nikola Eterović s mjesta tajnika Sinode biskupa i jedini je koji na toj službi nije imenovan kardinalom, te je poslan za nuncija u Berlin.
Zanimljivo, baš je u ovo vrijeme Srbija dobila svojeg prvog kardinala u povijesti, beogradskog nadbiskupa Lasla Nemeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....