Nakon što je Vlada RH u ponedjeljak predstavila novi set mjera za zaštitu građana i gospodarstva od globalnog rasta cijena energenata zbog rata na Bliskom istoku, razgovarali smo s Igorom Dekanićem, našim istaknutim stručnjakom za energetiku, geopolitiku i ekonomiju nafte.
– Vladine mjere – kaže Dekanić – sigurno će ublažiti cjenovni udar. Imamo iskustvo iz slične krize otprije četiri godine, do koje je došlo nakon ruskog udara na Ukrajinu. Sada, nakon američko-izraelskog napada na Iran i iranskog protuudara na niz zaljevskih zemalja, cijene nafte i plina nešto su narasle i Vlada je donijela mjere kojima će to amortizirati.
Iskustvo otprije četiri godine pokazalo je da smo mi, kao građani i gospodarstvo, to normalno preživjeli, naravno uz izvjesne poteškoće, i tako će vrlo vjerojatno biti i sada. Sve ovisi o tome koliko će dugo rat trajati i hoće li se, i kako, borbe intenzivirati.
Koja je situacija opasnija – ova sada ili ona otprije četiri godine?
– Pa zapravo su slične. Možda je ova opasnija jer je više u igri globalni utjecaj na tržište, dok su 2022. godine cijene nafte i plina skočile ne toliko zbog samog napada Rusije, jer opskrba nije bila ugrožena, nego zbog toga što je zbog tog napada Europa odustala od ruske nafte i plina i najavila kompletno odustajanje, što je sada, nakon četiri godine, i provedeno.
Čeka se Kina
Sadašnja situacija sigurno ima veći globalni utjecaj, ali ima nešto što svi mi zaboravljamo, a to je da još uvijek ne znamo kakav će biti krajnji utjecaj jer većina fizičke nafte i plina koja ide iz Perzijskog zaljeva i prolazi kroz Hormuški tjesnac ide zapravo za Aziju. Kako će Azija reagirati, još uvijek je nepoznanica.
Do sada je jedino Kina to učinila izjavom da do rata uopće nije trebalo doći. Kina je u političkom smislu vrlo rezervirana, ali ako se uzme njezin industrijski utjecaj, pitanje je što će se dogoditi nakon tri godine. Možda tada Kina neće proizvoditi trećinu svih automobila u svijetu, nego dvije trećine!
Hoće li Vlada u jednom trenutku morati dirati u obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, koje su veće od zakonski propisana tri mjeseca i dostatne su, prema dostupnim podacima, za potrošnju od 93 do 95 dana?
– To ćemo tek vidjeti. Takvo pitanje treba postaviti Vladi i onima koji upravljaju tim zalihama (Agencija za ugljikovodike, nap. Z. Š.). S druge strane, kako sada stvari stoje, mislim da se neće dirati u njih. Zalihe su na temelju prijašnjih energetskih kriza, prije 50 godina, dimenzionirane na 90 dana, jer se pokazalo da je svaki od tih sukoba manje-više završio za tri mjeseca. Takve su se zalihe u prošlosti pokazale dovoljnima. Vjerujem da će i sada biti tako.
Hrvatska u dobrom položaju
– Hrvatska, što se tiče opskrbe, nije ugrožena. U to sam siguran, a osim toga, imamo kapacitete za uvoz i nafte i plina koji daleko nadmašuju naše potrebe, pa time Hrvatska osigurava uvozni pravac opskrbe za središnju i istočnu Europu. I zbog toga ne vjerujem u probleme s opskrbom. Drugo je pitanje cijena, koje su stvar burza i tržišta.
Jesmo li blizu trenutka kad će cijena benzina prijeći granicu od dva eura?
– Vjerojatno čak i nismo. Sve će se vidjeti u idućih nekoliko dana, odnosno idući tjedan ili dva.
Hrvatska ima prirodne rezerve nafte procijenjene na oko 71 milijun barela, što bi pri prosječnoj razini potrošnje teoretski moglo podmiriti domaće potrebe tijekom neke dvije godine bez uvoza. Je li vrijeme da se uđe u njihovu pojačanu eksploataciju?
– Hrvatska tu dijeli sudbinu Europe, jer su njezine zalihe i nafte i plina u ležištima praktički pri kraju. One su iscrpljene i preostaje još par godina eksploatacije. S druge strane, veće aktiviranje tih zaliha ovisi o ulaganjima. Zalihe su u posjedu Ine, a Ina je de facto podružnica MOL-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....