Zoran Milanović posljednja dva mjeseca napadno šuti.
Crna rijeka preplavila je Zagreb, "Jure i Boban" orili su se iz Bogovićeve, a predsjedniku Republike trebalo je dva tjedna da izusti koju o svemu onom što je pratilo koncert Marka Perkovića na Hipodromu. Pritom svima mudro poručivši da bismo "Za dom spremni" možda ipak trebali početi ignorirati.
Sinj je posjetio dan prije Thompsonova koncerta. Nakon njega, nije se gurao pred mikrofone komentirati uzdignute desnice, kukaste križeve ni "Jasenovac i Gradišku Staru". "Pod ručnom" je komentirao i napad na sudionicu festivala u Benkovcu, novinarku Melitu Vrsaljko, koji se odvio uz taktove "Zovi, samo zovi" i skandiranje "Nezavisna Država Hrvatska". Njegova objava o Hrvatskoj za svih i sve bila je čista kamilica. Čak i u odnosu na ono što je o čitavom slučaju izjavio premijer Andrej Plenković. A pogotovo na ono kako je incident u Benkovcu komentirala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je napad prva jasno i nedvosmisleno osudila.
Predsjednik Republike kao da je izgubio oštrinu i britkost kojom je prije častio ustašluk u javnom prostoru. Kad, vidi vraga, eto nam u grmu jednog zeca.
Novinar portala Index.hr Ilko Ćimić objavio je informaciju da se na policama trgovina nalazi gemišt koji se prodavao na Bundeku na dan Thompsonova zagrebačkog koncerta. Riječ je o limenkama od 0,25 l na kojima je, uz crnu pozadinu i hrvatski pleter, otisnut naziv "Gostiona Čavoglave" te datum i mjesto održavanja koncerta na Hipodromu. Ništa neobično. Ili je proizvođaču ostalo viška limenki u skladištu pa je odlučio utržiti da roba ne propadne, a i on nešto zaradi, ili su procijenili da se crnilo danas "nosi" pa na tom valu pokušavaju zaraditi koji euro više.
Oba poteza su s poslovne strane potpuno legitimna. Dok je sve u skladu sa zakonom i dok je na isporučenu i prodanu robu plaćen porez.
Kvaka leži u nečem drugom. Riječ je o gemištu koji proizvodi i puni splitska tvrtka UFF. Čiji je vlasnik posredno, preko svoje tvrtke "Splićanka", Stipe Latković, poduzetnik koji se proslavio bespravnom gradnjom u Vrulji kod Omiša. A čiji je direktor – Milanovićev sin.
Ante Jakov studirao je pravo u Nizozemskoj. A onda je odlučio napraviti predah. I vratio se u Hrvatsku. Prvo je na splitskoj Televiziji Jadran – istoj ono kojoj je Latković vlasnik – honorarno radio kao dopisnik iz Zagreba. Potom je jedno vrijeme stažirao u Bruxellesu, u uredu sada pokojnog europarlamentarca Predraga Freda Matića. Da bi na koncu opet došao u Latkovićevo jato. S 25 godina on ga je postavio na poziciju direktora UFF-a, tvrtke koja se bavi proizvodnjom osvježavajućih pića.
Odakle Ante Jakov uopće u priči o Latkoviću? Niti su generacijski bliski, niti ih je, nemojmo se lagati, moglo spojili pravo u Groningenu.
Znaju se isključivo preko Zorana Milanovića.
Latković je donirao Milanovićevu predsjedničku kampanju. Predsjednik Republike je, nakon što je izabran, vratio dug bijesno uspoređujući Borisa Dežulovića i organizatore festivala bespravne gradnje u Vrulji sa šatorašima i balvan-revolucijom. A onda se krug zatvorio.
Milanovićeva sina Latković je postavio za direktora u UFF-u. Nećemo nagađati kako bi predsjednik Republike "častio" HDZ-ova premijera da je slučajno netko od njegove obitelji prošao sličan put. Dobivši na koncu direktorsko mjesto u tvrtki čiji je vlasnik donator vladajuće stranke.
Ali teško se oteti dojmu da je Milanović o svemu onome što prati taj Thompsonov crni val šutio, a da pritom nije imao na umu da mu sin na tom istom valu zarađuje direktorsku plaću.
Čudesna je ta hrvatska ravnoteža. Red licemjerja, zrno nepotizma i dosta magle.
Na kraju se prelije uvijek u isti gemišt.
Živjeli!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....