Krenule su razne teorije zavjere na društvenim mrežama, od toga da će sada Tomašević prodati zemljište na kojem je Vjesnikov neboder (iako Grad Zagreb uopće nije vlasnik zemljišta), do toga da je požar namjerno podmetnut zbog drugih nekretninskih mešetarskih razloga.
No u stručnim krugovima na društvenim mrežama povela se ozbiljnija rasprava o tome je li Vjesnikov neboder, arhitekta Antuna Ulricha, bio zaštićeni spomenik kulture. Međutim, nije bio.
Nekima se činilo da se sjećaju da je prije bio pod zaštitom, 2000-ih godina, piše Jutarnji.
– Mislim da je bio zaštićeno kulturno dobro, ali nisam siguran, možda je samo bio dio obuhvata zaštićene povijesne cjeline grada, koja je prije bila znatno veća nego danas – napisala je jedna osoba.
Ipak, nikad nije imao izravnu zaštitu kulturnog dobra. To ne umanjuje njegovu vrijednost kao jednog od simbola Zagreba ni štetu koju je, nažalost, pretrpio, ali nije nosio tu visoku kategoriju zaštite.
Iako ta zaštita, budimo iskreni, ne bi značila i da bi samim time bio u dobrom stanju i obnovljen, jer mnogo je zaštićenih spomenika kulture koji su u javnom ili državnom vlasništvu, a nisu u dobrom stanju, kao što je, recimo, kompleks nekadašnje vojne bolnice u Krvavici.
Kao newyorški Lever House
Vezano za Vjesnikov neboder, u nekim je krugovima već otprije poznato da je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba postojao stav da ga se ne treba pojedinačno zaštititi. Legenda glasi da je pokojni konzervator Aleksander Laslo navodno smatrao da je kopija jednog drugog projekta iz inozemstva.
Iako, i tome se može dodati da su neka zaštićena zagrebačka djela arhitekture isto kopije nekih stranih uzora.
Vjesnikov neboder izgledao je kao newyorški Lever House, što je više očito na starim fotografijama te zgrade, koja je obnovljena u drugoj boji. No zanimljivo je da i sam autor zgrade, arhitekt Antun Ulrich, nije bio zadovoljan kako je ona izvedena jer nije odgovarala njegovu originalnom projektu iz 1956. godine, koji je predviđao širu i nižu zgradu.
U prvonagrađenom natječajnom projektu predložio je skladnu kompoziciju visokog uredskog nebodera izraslog iz baze proizvodnog, tehnološkog i pogonskog trakta, koja je u izvedbenoj fazi doživjela znatne izmjene, osobito u proporcijama. Vjesnikov neboder konačno je dovršen i “pušten u pogon” 1972. godine.
U svoje doba bio je jedinstven u ovom dijelu Europe. Najbliža zgrada s tako suvremenom fasadom postojala je, kad je završena njegova gradnja, u Švicarskoj.
Zaključno, teorije zavjere kod nekretnina kod nas se uglavnom na kraju svedu na loše održavanje, nebrigu vlasnika o privatnom vlasništvu, što se može vidjeti na još mnogim zgradama u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....