U sjedištu Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, pod motom "Jedan svijet za zdravlje", održava se 78. skupština WHO-a na kojoj će se donijeti važne odluke i pretresati ozbiljni problemi globalnog zdravlja, no za ovu prigodu izdvojili bismo istupe i izjave dvojice sudionika s otvaranja skupštine u utorak proteklog tjedna: (unaprijed snimljen) videopoziv Roberta F. Kennedyja, američkog ministra zdravstva i socijalnih usluga, te govor hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Prvi se obrušio na WHO, drugi ga je ishvalio, usput hvaleći i sebe.
"Poput mnogih tradicionalnih institucija, Svjetska zdravstvena organizacija zaglibila je u birokratskoj nadutosti, ukorijenjenim paradigmama, sukobima interesa i međunarodnoj politici moći."
Tim je riječima Kennedy Jr. počastio skupštinu WHO-a, u svom govoru donoseći "pozadinu odluke o povlačenju SAD-a iz članstva u WHO-u". Pljuska je dodatno odzvonila Kennedyjevim pozivom članicama da se okrenu stvaranju novih institucija.
Podsjetio je da je upravo SAD ovoj UN-ovoj agenciji osiguravao lavovski dio novca, za razliku od Kine, te da je WHO "popustio pred političkim pritiskom" drugih zemalja koje su, "poput Kine, neprimjereno utjecale na djelovanje Svjetske zdravstvene organizacije na načine koji služe njihovim vlastitim interesima, a ne interesima globalne javnosti".
„Sve je to postalo očito tijekom pandemije COVID-a, kada je WHO pod pritiskom Kine u kritičnim trenucima potisnuo izvješća o prijenosu s čovjeka na čovjeka, a zatim surađivao s Kinom na promicanju fikcije da COVID potječe od šišmiša ili pingvina, a ne od istraživanja koje je sponzorirala kineska vlada u biološkom laboratoriju u Wuhanu.“
„WHO nije samo popustio pred političkim pritiskom Kine. Također nije uspio održati organizaciju koju karakterizira transparentnost i pošteno upravljanje od strane i za svoje države članice. WHO se često ponaša kao da je zaboravio da njegovi članovi moraju ostati odgovorni svojim građanima, a ne transnacionalnim ili korporativnim interesima“, rekao je Kennedy.
U svom vrlo oštrom govoru rekao je da je SAD i dalje za globalnu suradnju, ali pod poštenim, efikasnim i transparentnim uvjetima, žele međunarodnu zdravstvenu suradnju osloboditi "luđačke košulje" miješanja politike i koruptivnog utjecaja farmaceutskih kompanija, a kolege ministre zdravstva širom svijeta pozvao je na "novu eru suradnje".
Donald Trump je još 2020. godine pokrenuo proces izlaska SAD-a iz WHO-a, no plan mu je pokvaren Bidenovom pobjedom na izborima i storniranjem povlačenja. Zato je u ovom drugom mandatu, čim je stupio na dužnost, hitro potpisao Izvršnu naredbu o povlačenju SAD-a iz WHO-a, zbog "lošeg postupanja organizacije s pandemijom COVID-19 koja je proizašla iz Wuhana u Kini i drugih globalnih zdravstvenih kriza, neuspjeha u usvajanju hitno potrebnih reformi i nemogućnosti da pokaže neovisnost od neprimjerenog političkog utjecaja"; osim toga, "WHO i dalje traži nepravedno teška plaćanja od Sjedinjenih Država, daleko nesrazmjerna procijenjenim plaćanjima drugih zemalja. Kina, s populacijom od 1,4 milijarde, doprinosi WHO-u gotovo 90 posto manje."
Panika u Trećem svijetu
Izlazak najvećeg donatora iz organizacije već ionako smanjenog budžeta ustravio je zemlje Trećeg svijeta koje uvelike ovise o novcu WHO-a; u pitanje se dovode mnoge akcije kontrole i prevencije bolesti, posebno kontrole zaraznih bolesti kao što su denga groznica i tuberkuloza, kampanje cijepljenja, prije svega protiv dječje paralize, ali i kolere koja se sve češće javlja u izbjegličkim kampovima. Zdravstveni stručnjaci u Africi upozoravaju da će Trumpova odluka poništiti sve uspjehe borbe protiv malarije, tuberkuloze i HIV-a na tom kontinentu.
Isticalo se proteklih mjeseci kako bi se, nakon povlačenje SAD-a, u WHO-u mogla povećati uloga Kine i EU-a, za koje se očekivalo da će "uskočiti" i nadomjestiti američki udio u financiranju.
Kina je doista "uskočila", i to s pola milijarde dolara, koliko će, kako je rečeno na skupštini u Ženevi, donirati WHO-u u idućih pet godina, čime će svakako proširiti i svoj utjecaj unutar djelovanja ove organizacije, na čemu, ispada, može zahvaliti Trumpu: otvoreno kritičan prema utjecaju Kine na WHO, sad je zapravo tom utjecaju širom otvorio vrata.
U osnovi geopolitički sukob dviju svjetskih sila na "zdravstvenom terenu" imao je još zanimljivih zbivanja: svijetu će valjda biti važno da su članice WHO-a nakon tri godine pregovaranja usvojile sporazum o pripravnosti na buduće pandemije (koji je američki ministar kritizirao), a nama bi, u našem sokaku, moglo biti zanimljivo ono što je na skupštini rekao hrvatski premijer Andrej Plenković.
Tko je slušao njegov govor, mogao je zaključiti samo jedno: čovjek je prvi ministar u zdravstvenoj Arkadiji.
Prvo je, kako je i red, domaćina počastio riječima kako je "Svjetska zdravstvena organizacija već više od 75 godina svjetionik nade i čuvar ljudskog prava na zdravlje i predano radi na osiguravanju da svi ljudi, bez obzira gdje žive i okolnosti s kojima se suočavaju, mogu ostvariti najviše zdravstvene standarde". Posebno je – što se Trumpu nipošto ne bi svidjelo – istaknuo ulogu WHO-a i njegova vodstva tijekom pandemije COVID-a 19.
Ponos i briga
Ponosan je na "činjenicu da se ta zajednička vizija nastavlja graditi na nasljeđu istaknutog Hrvata, doktora Andrije Štampara, jednog od osnivača WHO-a i prvog predsjednika Svjetske zdravstvene skupštine" (u čiju je čast ispred sjedišta WHO-a u Ženevi, kao dar hrvatske Vlade, ovom prilikom otkrivena skulptura "Oblik prostora" Ivana Kožarića).
"Njegovo nasljeđe nije samo izvor nacionalnog ponosa, nego i kamen temeljac modernog javnog zdravstva. Njegov pionirski rad postavio je temelje za pristup javnom i priuštivom zdravstvu u čijem je središtu čovjek."
I još: "Slijedeći načela dr. Štampara, Hrvatska je izgradila snažan sustav nacionalnog zdravstva, utemeljen u jednakosti i dostupnosti"; "dok nastavljamo s povijesnim ulaganjima u domaće zdravstvo, ostajemo snažan zagovaratelj globalne zdravstvene sigurnosti".
"Dr. Štampar je bio među prvima koji je istaknuo zdravstvo kao temeljno ljudsko pravo povezujući ga sa socijalnom pravednošću, obrazovanjem i ekonomskim razvojem."
I još: "Ulaganje u zdravstvo nije trošak, to je strateško ulaganje u našu zajedničku sigurnost, stabilnost i napredak"; "snažni i otporni zdravstveni sustavi čine kamen temeljac na kojem se grade sva druga postignuća".
Izdvojili smo dijelove premijerova govora koje možemo praktično provjeriti, sami, na vlastitom primjeru i vlastitim iskustvima u tom "snažnom sustavu nacionalnog zdravstva, utemeljenom u jednakosti i dostupnosti" u kojemu jednakosti odavno nema, a "dostupnost" je crna točka hrvatskog javnog zdravstva o kojoj se ne prestaje govoriti.
Doktor Andrija Štampar, čijim se nasljeđem hrvatski premijer tako hvalio u Ženevi, svakako je monumentalna figura javnog zdravstva – svjetskog, ali prvenstveno jugoslavenskog. Umro je 1958. godine, a ostatke njegove u bivšoj državi oživotvorene vizije javnog zdravstva - javnozdravstvenog sustava s mrežom domova zdravlja, dispanzera, školskih poliklinika i niza drugih socijalno-medicinskih ustanova - još uvijek uživamo.
Koliko dugo, pitanje je, s obzirom na to da smo se – upravo zbog rastakanja sustava javnog zdravstva, onakvog kakvoga ga je zamislio Štampar – sve češće i sve skuplje prisiljeni liječiti "privatno".
Zanimljivo bi bilo znati što bi na sve to danas rekao svjetski cijenjeni specijalist socijalne medicine kojemu je liječnička misija bila posvetiti se zdravstvenim potrebama malih ljudi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....