U više navrata se pisalo o odnosu Tuđmana prema NDH, HOS-u i HSP-u. Navode kako je smatrao je da je ustaški pozdrav “za dom spremni”, koji se nalazi u službenom grbu HOS-a, “sjeme zla koje su posijale srbijanske tajne službe kako bi pokušale spriječiti međunarodno priznanje Republike Hrvatske”.
Dokumenti podsjećaju i kako je Tuđman smatrao da je jugoslavenski KOS poticao desne radikale da ističu ustaška obilježja, da je među njih infiltrirao svoje suradnike te da se radilo o jednoj od većih srbijanskih obavještajnih manipulacija na početku Domovinskog rata.
Naime, tadašnji osnivači HDZ-a smatrali su da Hrvatska mora distancirati od ustašovanja i biti na strani antifašista i partizana koji su pobijedili u drugom svjetskom ratu. Samo tako bi nam Europa i Zapad dopustili stvaranje vlastite države. Srpski pobunjenici su tvrdili da su svi Hrvati ustaše, pa bi dodatno populariziranje HOS-a i neoustaških struktura ojačalo tvrdnje protivnika Hrvatske i otežalo naš put i odcjepljenje od Jugoslavije.
O cijeloj toj tematici veliku analizu je napravio Faktograf, medij specijaliziran za fact-checking, tj. provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru. Neprofitni je medij.
Prenosimo cijeli tekst (poveznica OVDJE):
Nakon koncerta pjevača Marka Perkovića Thompsona u Sinju, na kojem je citirao prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, te izjavio kako će Hrvat “zauvijek biti za dom spreman” Jutarnji list je objavio članak u kojem su podsjetili na govor koji je Tuđman održao 24. ožujka 1990. upravo u Sinju, piše Faktograf.
“Pa zašto onda u (programu Hrvatske demokratske zajednice) vide obnavljanje ustaštva, nekakve Nezavisne Države Hrvatske? Ne! Mi smo jasno rekli – ne želimo obnavljati nikakvu NDH, koja je nastala i nestala u Drugom svjetskom ratu. Ta NDH, bez obzira na to što je hrvatski narod tada – kao i prije, i poslije toga – želio svoju državu, počinila je zločine i nije donijela hrvatskom narodu slobodu. I zbog toga se hrvatski narod, više nego srpski narod u cjelini, odlučio pridružiti partizanskom pokretu. Ali ne zato da bi nestala hrvatska ideja – već da bi u okviru tog partizanskog pokreta stvorio hrvatsku državu – federalnu Državu Hrvatsku… Da bi njome – tom socijalističkom Hrvatskom, kojom nismo bili zadovoljni – ali s kojom smo, upravo zato što je hrvatski narod sudjelovao u partizanskom pokretu, a ne samo stajao na strani NDH – s kojom smo, dakle, završili na strani pobjednika, s kojom smo vratili Istru, Rijeku i Dalmaciju – i s kojom smo, u međunarodnom smislu, postavili temelj da se kasnije, na tim osnovama, može tražiti i zahtijevati puna hrvatska suverenost i sloboda”, izjavio je tada Tuđman, a podsjetio Jutarnji list.
Na objavu članka s Tuđmanovim govorom na svom je Facebook profilu komentarom reagirao bivši predsjednik (HSP) Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević Ivan Tepeš. Njegov osvrt potom je u cijelosti prenio Večernji list u članku idućeg naslova “Povjesničar o Thompsonu, ZDS-u i HOS-u: Ovakvim tekstovima gurate mlade prema ekstremizmu”.
Tepeš u objavi proziva “pojedine medije” da su, citiramo, “promašili ceo fudbal”, odnosno da nisu shvatili da je “povećana upotrebe ustaških simbola među pojedinim grupama mladih, pogotovo nogometnih navijača… izraz bunta protiv političkog establishmenta i društvenih elita među koje svrstavaju i novinare, između ostalog i zbog ovakvih nerazumnih tekstova van svakog konteksta”. Tako bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora kroz svoj komentar provlači i tezu da je Tuđman zapravo “tolerirao ustaške sentimente”.
Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu propisala je NDH
Već pri samom početku objave Tepeš sam upada u zamku vađenja nečega iz konteksta, a za što je pak ranije optužio medije:
"Odjednom više nije sporno što je Tuđman na ovom skupu govorio pred šahovnicom s prvim bijelim poljem. Sad mlade još više zbunjujete je li to je ili nije ustaški grb? Odlučite se više".
Točno je da je prvi hrvatski predsjednik govor u Sinju u ožujku 1990. godine održao pred šahovnicom s prvim bijelim poljem. No, isto tako je točno da je već u prosincu iste godine u Narodnim novinama objavljen tekst Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, koji je potpisao upravo Tuđman, a koji propisuje da grb počinje prvim crvenim poljem.
Kako smo ranije pisali šahovnica do ustaškog osvajanja vlasti nije imala strogo propisano prvo polje. Bijelo će biti propisano na prvo od 25 mjesta tek krajem travnja 1941. službenom zakonskom odredbom u Narodnim novinama. Tako da je jasno da je NDH funkcionirala upravo pod grbom s bijelim poljem – kao jedina koja ga je takvoga i definirala.
Postoje dokumenti iz vremena NDH koje prikazuju hrvatski grb s prvim crvenim poljem, no riječ je o ostavštini iz Banovine Hrvatske – prije nego je NDH definirala grb.
Tepeš dalje navodi kako je normalno da je Tuđman bio protivnik NDH jer “je bio partizan i komunist”, ali onda piše iduće:
"Tuđman, a i svi bivši ustaše u emigraciji (o čemu postoje stotine njihovih novinskih članaka kroz 45 emigrantskih godina) bili su svjesni da se javnim pozivanjem na NDH ne može krenuti u nikakav projekt hrvatske emancipacije unutar ili izvan Jugoslavije, pogotovo uz jaki srpski lobi i jugoslavensku diplomaciju, koji su pokušaj stvaranja bilo kakve samostalne države izjednačavali sa NDH. Da je Tuđman kojim slučajem i drugačije mislio, nije bio toliko glup da bi to na glas govorio, pogotovo 1990., dok je Hrvatska još uvijek bila duboko u sklopu Jugoslavije. Referendum o neovisnosti je došao tek 1991. Jeste li se ikad zapitali je li to Tuđman možda radio iz taktičkih razloga svjestan svega gore navedenog, dok je s druge strane tolerirao ustaške sentimente u samom narodu. Prvo zbog svoje politike pomirbe hrvatskoga naroda između djece ustaša i partizana. Zatim je to tolerirao kad je 1991. krenula otvorena velikosrpska agresija predvođena s JNA i zvijezdom petokrakom, nakon čega se jednom dijelu naroda logičnim učinio otpor upotrebljavajući simbole onih koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv te vojske i petokrake, a to su bili ustaše".
POVIJEST DEMATIRA TEPEŠA
Službena povijest ipak demantira Tepeša – koji je inače profesor povijesti i etnologije. Točnije, demantira ga sam Tuđman. Na stranici tudjman.hr, čije uredništvo prema impressumu čine Dejan Košutić, Siniša Košutić, Nina Tuđman Vuković, Ivana Tuđman, Ana-Marija Tuđman, Nera Tuđman (a nakladnik su obitelji Tuđman i Košutić), moguće je pronaći i intervjue koje je prvi hrvatski predsjednik davao različitim medijima nakon 1991. godine. U njima se kritički osvrće i na NDH, kao i na tadašnji HSP koji je formirao svoje oružane snage HOS, a koje su koristile ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Tuđman se i nakon referenduma o neovisnosti te formalnog izlaska Hrvatske iz Jugoslavije i njezina međunarodnog priznanja nekoliko puta, ponekad i vrlo oštro, distancirao od NDH i ustaštva, a HSP je nazivao ekstremistima.
U intervjuu za “Vreme”, objavljenom 19. travnja 1993., Tuđman ovako odgovara na inicijativu da se u Zagrebu ukine Trg žrtava fašizma i da se ulici da ime Mila Budaka – koji je bio ministar bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH:
“S jednim demokratskim programom uspjeli smo svesti ekstremističke struje na margine. Kad se očekivalo da će HSP i ti koji se pozivaju na NDH i ustaške simbole dobiti 15 posto do 20 posto, oni su dobili 5 do 6 posto glasova. Hrvatski preobražaj poslije izlaska iz jugoslavenskog socijalizma zaista je na demokratskim osnovama. Ne samo da sam osobno protiv toga da se Budaku da ta ulica, već kad je pitanje došlo do mene izričito sam rekao da se to obustavi. U Saboru sam izjavio da se demokratska Hrvatska ne može graditi na simbolima Drugog svjetskog rata i fašizma.”, izjavio je tada Tuđman.
“Ne za ustaštvo, ne za fašizam”
Stavove o ustašama i NDH, kako to insinuira Tepeš, Tuđman nije promijenio ni kasnije. Stranica tudjman.hr tako bilježi njegov intervju za list “Mi” 1998. godine. U njemu se Tuđman prisjeća kako je 1966. godine, kada je prvi puta bio u SAD-u, susreo s hrvatskom emigracijom u gradu Clevelandu:
“Tamo je bilo tih profesora koji su se već uključivali u američki život i prali ruke od NDH-a, ali bilo je medu njima i radikalnih Hrvata, koji su ipak težili za očuvanjem hrvatstva itd. Rekli su: To je neki komunistički direktor, general itd. Onda sam ja njima rekao: Gospodo, niti ste ikada bili veći Hrvati od mene niti ćete biti. Tako sam to rastrojeno iseljeništvo od 1987. dalje na pogodan način, predavajući o općim političkim prilikama, predavajući o Radiću itd., pridobio da su ljudi prihvatili tu ideju i program HDZ-a da do samostalne Hrvatske možemo doći satno pomirbom hrvatstva i ukoliko ujedinimo sve ono što je pametno od desnice do ljevice, a odbacimo što je negativno.”
Upitan o optužbama na račun hrvatskog naroda za “ustašoidnost” i “fašistoidnost” Tuđman je odgovorio ovako:
“Od samoga početka borbe za samostalnu Hrvatsku, u onom smislu kao što sam govorio da su bili protiv takve Hrvatske a za Jugoslaviju, istupali su i domaći i vanjski protivnici da ostvarenje samostalne Hrvatske znači obnavljanje NDH. U tom smislu bili smo suočeni s provokacijama iz domaćih redova od samoga početka 1990., 1991. godine. Paraga je obukao svoje, jednim dijelom, mladiće, koji su bili za Hrvatsku u crne odore, a bio je i gospodin Čičak u Hercegovini u crnoj odori, itd. Prema tome, služili su se i provokacijama da bi dokazali: evo vam – stvaranje Tuđmanove Hrvatske je stvaranje, obnavljanje NDH.”
Potom je još jednom ponovio što misli o NDH: “… mi smo apsolutno, i ja osobno i demokratska Hrvatska, osudili ustaške zločine. Ali smo isto tako kazali da čitav hrvatski narod nije bio ni ustaški, niti je odgovoran za zločine koji su počinjeni.”
U nastavku te izjave Tuđman je ponovio svoju tezu da je Jasenovac bio ustaški logor i da su tamo počinjeni užasni zločini, ali da tamo “nije pogubljeno ni 600, ni 700 tisuća ljudi”, optuživši za to “srpske hegemoniste i imperijaliste” koji su “širili laži da bi hrvatski narod trajno optužili za genocidne zločine”.
“Budući da živimo u tom i takvom svijetu, osim utvrđivanja činjenica koji su stvarni zločini bili u NDH, u sastavu Hitlerova poretka i provođenja rasnih zakona, u isto vrijeme to je prigoda da u svim našim glasilima bude objavljena Stepinčeva izjava na suđenju: ‘Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bi osjetio bilo hrvatskoga naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.’
Znači, ne za ustaštvo, ne za fašizam. Tu Stepinčevu ideju, tu misao ja stalno ističem i u svom programu HDZ-a, kad sam rekao da NDH-a nije bila samo nacistička tvorevina i kad su me napali i Račan i drugi”, izjavio je 1998. prvi hrvatski predsjednik.
Hrvatski nacionalisti u službi Hitlera
Iščitavajući stranicu tudjman.hr Faktograf je pronašao i transkript Tuđmanova govora iz siječnja 1999. godine za diplomatski zbor prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana. Pred kraj te iste godine Tuđman je umro, a ta izjava pokazuje da stavove o NDH i partizanskom pokretu nije mnogo promijenio od dolaska na vlast početkom tog desetljeća. U tom govoru tadašnji predsjednik Republike se osvrće na hrvatsku povijest. Pritom navodi i iduće:
“A u tom povijesnom presjeku, ne treba zaboraviti niti činjenicu, da je nasuprot namjera radikalnih, ustaških, hrvatskih nacionalista da ostvare državnu nezavisnost u okviru Hitlerovog europskog poretka, u Hrvatskoj došlo do najsnažnijeg antifašističkog pokreta (u jugoslavenskim i europskim okvirima), pod vodstvom J. B. Tita i dr. Ivana Ribara, koji su proizišli iz hrvatskog komunističkog i građanskog političkog života”.
Dakle, kada Tepeš spominje “taktičke razloge” za Tuđmanovu izjavu iz Sinja 1990. godine, a vezano uz to kaže da je Hrvatska još bila u Jugoslaviji jer je referendum o neovisnosti proveden 1991. godine, tih razloga Tuđman 1998. ili 1999. godine više nije imao. Iza Hrvatska je tada već godinama daleko bio i referendum o nezavisnosti, formalan izlazak iz Jugoslavije te međunarodno priznanje, Oluja je provedena tri godine ranije, a početkom 1998. je završena i mirna reintegracija Podunavlja. No, bez obzira na sve te ostvarene ciljeve, Tuđman je i dalje negativno govorio o NDH, ustaštvu i Paraginom oblačenju mladića u crne odore.
Oživljavanjem NDH pokušalo se diskreditirati Hrvatsku
U svojoj objavi Tepeš je opleo i po medijima optuživši ih da su zapravo oni ti koji su krivi za povećanu upotrebu ustaških simbola.
"I upravo vi pridonosite atmosferi povećane upotrebe ustaških simbola među pojedinim grupama mladih, pogotovo nogometnih navijača, koji to koriste kao izraz bunta protiv političkog establishmenta i društvenih elita među koje svrstavaju i novinare, između ostalog i zbog ovakvih nerazumnih tekstova van svakog konteksta. Za razliku od takvih pojava, velika većina mladih koriste obilježja iz Domovinskog rata, pa i oznake postrojbi kao što je HOS, koji vama očito smeta, a ovakvim vašim djelovanjem i tu većinu ćete polako okrenuti prema ekstremu. Zato predlažem određenim novinarima da stanete na loptu i povijest prepustite profesionalnim povjesničarima jer je to ozbiljna struka. U suprotnom ovakvim kvazipovijesnim tekstovima o događajima izvučenim iz svakog konteksta stvarate još veći bunt. I posljednje, a ne manje važno – kakve veze ima Domovinski rat sa NDH, prestanite više. Niste se maknuli iz 1989. kada je sve što je bilo hrvatsko proglašavano ustaškim", naveo je Tepeš.
Međutim tjednik Nacional je još 2017. godine pisao o odnosu Tuđmana prema NDH, HOS-u i HSP-u. Navode kako je smatrao je da je ustaški pozdrav “za dom spremni”, koji se nalazi u službenom grbu HOS-a, “sjeme zla koje su posijale srbijanske tajne službe kako bi pokušale spriječiti međunarodno priznanje Republike Hrvatske”.
Podsjećaju i kako je Tuđman smatrao da je jugoslavenski KOS poticao desne radikale da ističu ustaška obilježja, da je među njih infiltrirao svoje suradnike te da se radilo o jednoj od većih srbijanskih obavještajnih manipulacija na početku Domovinskog rata.
Nacional je tada podsjetio i na Tuđmanove stavove prema HOS-u koje je pak zabilježio Vladimir Šeks u svojoj knjizi “Moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat”.
“Ne samo zato da bi nas se nadalje obilježavalo kao profašističku, proustašku organizaciju, nego i zato da bi se kazalo – ni Jugoslavenska armija se ne mora povući iz kriznih područja jer je ugrožena od hrvatskih ustaških genocidnih namjera. U tom pogledu mi smo već posljednja dva mjeseca govorili i pozivali MUP i Ministarstvo obrane da se raščisti s time. U sklopu tih problema unutarnjih poslova i vojske poseban je problem taj što su nam ti hosovci unijeli jednu anarhičnu situaciju u Hrvatsku općenito, s tim posebnim oznakama HOS-a, U i Pavelićevih slika, čak i SS što snimaju strani novinari, o čemu se piše i u čemu nas poistovjećuju s NDH i s ustaštvom. I u redovima ne samo oko HOS-a, nego i u tom ratu koji vodimo, bilo je na mnogim mjestima anarhičnih samovoljnih postupaka, nedjela, pa i neopravdanih zločina”, prenio je Tuđmanove riječi Vladimir Šeks u svojoj knjizi.
Mediji izvještavaju, a političari radikaliziraju i relativiziraju
Što se tiče optužbi Tepeša da mediji “pridonose atmosferi povećane upotrebe ustaških simbola među pojedinim grupama mladih” – ona je također netočna. Mediji nisu ti koji su u Hrvatskom saboru propagirali uzvik “za dom spremni”. Mediji nisu organizirali postrojavanje crnokošuljaša koje redovno predvodi i izvodi Marko Skejo (inače ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a Rafael Boban, nazvane po ustaškom pukovniku i zapovjedniku Crne legije).
Mediji također nisu organizirali masovne koncerte na kojima se koristi uzvik “za dom spremni” niti su tjerali aktualno vodstvo države da ga relativizira, odobrava – pa čak, u slučaju ministra obrane, i izgovara na koncertu. Tu podsjećamo i da je ministar obrane izjavio i iduće: “Ovo je bilo puno više od koncerta. Od sada će se neke stvari u politici i društvu početi nepovratno mijenjati”. Mediji također nisu ti koji ne reagiraju kada se mladima na tržištu, i na koncertima, nude majice i memorabilije s ustaškim znakovljem pa tako ne mogu biti ni krivi za, kako to navodi Tepeš, “okretanjem većine prema ekstremu”. Mediji samo izvještavaju i objašnjavaju.
Zaključno, bivši saborski zastupnik i bivši predsjednik stranke HSP-AS, Ivan Tepeš, netočno insinuira da je izjava Franje Tuđmana iz Sinja 1990. godine izvučena iz konteksta jer je dana dok je Hrvatska još bila u sklopu Jugoslavije i nije provela referendum o nezavisnosti. Niz izjava prvog hrvatskog predsjednika, i nakon 1991. (kada to, prema Tepešu, više ne bi morao skrivati), pokazuje da je Tuđman do kraja svoje vladavine davao slične izjave o NDH, ustaštvu te kritizirao tadašnji HSP i činjenicu da je Paraga mladićima oblačio crne odore. Tepeš nije u pravu i kada za radikalizaciju društva i okretanje građana prema ustaštvu optužuje medije jer oni samo izvještavaju o događajima u društvu i objašnjavaju ih, za FAKTOGRAF piše Andrej Dimitrijević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....